I Kž-83/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 83/2016-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Mavriček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. I., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 15. listopada 2015., broj K-3/2015-52, u sjednici održanoj 22. listopada 2019.,

r i j e š i o j e:

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optuženi S. I. je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.), oslobođen optužbe za kazneno djelo razbojništva iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećena N. K. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu te je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. tog Zakona te nužni izdaci optuženika, nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da Vrhovni sud

I Kž 83/2016-4

Republike Hrvatske „na temelju članka 480. stavka 1. ZKP/08. pobijanu presudu u odnosu na optuženika S. I. ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.“

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je bespredmetna.

Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da u pobijanoj presudi nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, jer da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega iskaz svjedoka N. R. ocjenjuje vjerodostojnim i u cijelosti ga prihvaća, dok istovjetni iskaz svjedokinje N. K. ocjenjuje neuvjerljivim, pa da je zbog navedenog počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Međutim, protivno izloženoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski je sud, u posljednjem odlomku na stranici 6. i u prvom odlomku na 7. stranici, ukazujući na razlike i odstupanja u iskazu kojeg je svjedokinja N. K. iznijela pred istražnim sucem 28. rujna 2006. i na raspravi 21. rujna 2015., iznio jasne i konkretne razloge zbog kojih iskaz imenovane svjedokinje ocjenjuje neuvjerljivom i nepouzdanom osnovom za nedvojbeno utvrđenje da je optuženi S. I. počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. koje mu je optužnicom stavljeno na teret. Iz razloga koje je prvostupanjski sud iznio jasno proizlazi da se ocjena o nevjerodostojnosti odnosi na tvrdnju svjedokinje N. K. da prepoznaje optuženog S. I. kao osobu kojoj je u V. dala iznos od 3.000,00 odnosno 3.500,00 EUR. Ujedno, prvostupanjski je sud u drugom odlomku na 8. stranici pobijane presude iznio i razloge zbog kojih iskaz svjedoka N. R. ocjenjuje vjerodostojnim, pa stoga nije osnovana žalbena tvrdnja državnog odvjetnika o izostanku razloga o odlučnim činjenicama.

Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da su „potpuno nejasni razlozi zbog kojih je sud, uz materijalne dokaze, cijeneći iskaze svih ispitanih svjedoka vjerodostojnima, iskaz oštećene N. K. ocijenio nevjerodostojnim, navodeći nebitna odstupanja u iskazima oštećene kao razlog neprihvaćanja.“

Međutim, iznijetim žalbenim navodima, tvrdeći da su odstupanja u iskazu svjedokinje N. K. nebitna i da je iskaz svjedokinje M. M. neuvjerljiv jer je u suprotnosti s iskazom svjedoka Z. J., državni odvjetnik očito osporava ocjenu prvostupanjskog suda o nevjerodostojnosti iskaza oštećene N. K., kao i razloge zbog kojih prvostupanjski sud prihvaća iskaz svjedokinje M. M., s kojim razlozima se očito ne slaže, čime zapravo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Međutim, na ovom mjestu treba navesti da je prvostupanjski sud iznio jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i za svoju ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza, koji razlozi nisu proturječni, osobito ne u znatnoj mjeri, pa stoga nisu ostvareni oblici bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koje u žalbi ističe državni odvjetnik.

I Kž 83/2016-4

Međutim, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.-17.) koji se sada primjenjuje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., jer se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu.

Naime, tijekom dokaznog postupka ispitana je svjedokinja M. M., tetka optuženog S.

I., koja je s obzirom na srodnički odnos s optuženikom, u smislu odredbe članka 285. stavka 1. točke 2. ZKP/08., oslobođena dužnosti svjedočenja. Imenovana svjedokinja ispitana je na raspravi 21. rujna 2015., kojom prilikom je poučena, u smislu odredbe članka 285. stavka 1. ZKP/08., da ne mora svjedočiti, nakon čega je izjavila da ne prihvaća blagodat nesvjedočenja i da želi svjedočiti. Prema sadržaju pouke i upozorenja, kako je ono ubilježeno u zapisnik, svjedokinja je upozorena u smislu odredbe članka 268. stavka 1. ZKP/08. (ovdje je očito riječ o pogrešci u pisanju, jer je ispravno trebalo navesti odredbu članka 286. stavka 1. ZKP/08.) i članka 288. stavka 1. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski je sud svjedokinju M. M. propustio upozoriti u smislu odredbe članka 285. stavka 3. ZKP/08. da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na kasnije odluku, moći koristiti kao dokaz, odnosno takvo upozorenje nije ubilježeno u zapisnik.

Prema odredbi članka 300. stavka 1. točke 3. ZKP/08., iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenje iz članka 285. stavka 3. ZKP/08. i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, iz čega proizlazi da je takav iskaz nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. na kojem se, prema stavku 1. istog članka, ne može temeljiti sudska odluka.

Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude iznio sadržaj iskaza svjedokinje M. M., analizirao ga i ocijenio njegovu vjerodostojnost te pobijanu presudu temeljio i na iskazu imenovane svjedokinje, čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koju, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-17., drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom izloženog trebalo je, u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-17., ukinuti prvostupanjsku presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, u skladu s člankom 431. stavkom 3. ZKP/08-.17., izdvojiti zapisnik o ispitivanju svjedokinje M. M. s rasprave od 21. rujna 2015., jer se na tom dokazu, kako je ranije obrazloženo, ne može temeljiti sudska odluka. Ujedno, iako na iskazu svjedoka R. I. nije temeljio pobijanu presudu, prvostupanjski će sud jednako postupiti i u odnosu na iskaz ovog svjedoka, optuženikovog oca, sa zapisnika od 17. kolovoza 2007. koji je već na raspravi 19. listopada 2007., a potom i na raspravama 2. veljače 2010., 24. travnja 2012. i 21. rujna 2015. prihvatio blagodat nesvjedočenja i izjavio da ne želi svjedočiti. Nadalje, u ponovljenom postupku prvostupanjski će sud na zakonom propisani način izvesti sve dokaze koje ocijeni potrebnima za utvrđenje činjenica odlučnih za odlučivanje o kaznenoj odgovornosti optuženog S. I., pri čemu će kod korištenja zapisnika o ispitivanju svjedokinje M. M. (od 27. veljače 2007. (list 79 spisa), 19. listopada 2007. (list

I Kž 83/2016-4

272 spisa) i 24. travnja 2012. (list 412 spisa), koje ispitivanje je provedeno prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 145/13.) kada još nije postojala obveza upozoravanja privilegiranih svjedoka da će se njihovi iskazi, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokazi, osobito voditi računa o odredbi članka 431. stavku 1. točki 4. ZKP/08., prema kojoj se zapisnik o iskazu svjedoka može prema odluci vijeća pročitati samo ako se osoba koja je prethodno upozorena da nije dužna svjedočiti (članak 285. stavak 1. točke 1. do 3. ZKP/08.) odrekla tog prava i iskazivala na dokaznom ročištu ili raspravi, a kasnije tijekom postupka je odlučila uskratiti svoj iskaz. Potom će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti.

Zagreb, 22. listopada 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Mavriček, v. r.

Ana Garačić, v. r.