Rev-1047/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1047/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića, Ivke Zlokić i Stanka Jesenkovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. L. iz M. S., koga zastupa J. P.- B., odvjetnica u Č., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi nadoknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Čakovcu od 6. travnja 2006., br. Gž-247/06., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 3. studenoga 2005., br. P-25/04., u sjednici održanoj 1. srpnja 2008.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C.o. d.d. Filijala Z., da isplati tužitelju L. K. iznos od 5.532,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. listopada 2003. godine, do isplate, kao i troškove sudske i vansudskog postupka prema troškovniku, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Odlučujući o žalbi tužitelja sud drugog stupnja odbio je tu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Sud drugog stupnja je odlučio temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) da je u ovoj pravnoj stvari dopušteno izjavljivanje revizije, radi pitanja smatra li se u ovom slučaju tužitelj trećom osobom koja ima pravo na naknadu štete na temelju obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude preinače tako da se u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj 4. listopada 2003., upravljao službenim vozilom kao djelatnik I. d.d. N. Z., koje je to trgovačko društvo koristilo na temelju ugovora o zakupu sa I. d.o.o. Z. i da je tuženica bila osiguranik tog vozila,

- da je tužitelj prilikom okretanja tog vozila na parkiralištu udario u svoje osobno vozilo reg. oznake … te ga oštetio, s time da visina štete na vozilu iznosi 5.532,00 kn. Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, jer je i prema stajalištu revizijskog suda u ovom slučaju riječ o nanošenju štete vlastitoj stvari.

Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 2. Uvjeta za obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 18 spisa - koji se primjenjuju na osiguranje spomenutog službenog vozila) iz osigurateljskog pokrića isključeni su odštetni zahtjevi osoba koje ne ulaze u krug trećih osoba prema odredbi čl. 84. Zakona o osiguranju (“Narodne novine”, broj 46/97. i 116/99. – dalje: ZO).

Prema odredbi čl. 84. ZO nema pravo na nadoknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama:

1. vozač vozila te njegovi pravni slijednici glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača.

2. vlasnik suvlasnik i svaki drugi korisnik vozila u slučaju štete na stvarima.

Iz tih odredbi proizlazi da osoba koja je prouzročila štetu mora sama snositi posljedice vlastitih postupaka. Riječ je o slučaju čije posljedice mora trpjeti sam oštećenik, jer on spada u krug svih drugih korisnika vozila koji je prouzročio štetu na svom osobnom automobilu u smislu čl. 84. st. 1. toč. 2. OZ-a. Za to tužitelj ne može osnovano zahtijevati nadoknadu štete od tuženika kao osiguratelja.

Kod toga nije od odlučnog značenja što je tužitelj upravljao službenim vozilom.

Uostalom i prema odredbi čl. 16. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91., 73/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje ZOO) svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugom uzrokovati šteta. I iz tog načela obveznog prava proizlazi da onaj koji unatoč toj zabrani prouzročenja štete nanese štetu ne smije iz svojeg zabranjenog ponašanja crpsti korist. Zato i prema toj odredbi tužitelj ne može zahtijevati da mu se nadoknadi šteta koju je on sam prouzročio.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 1. srpnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.