Gž-279/2019-3 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-279/2019-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, i to sutkinja Nataša Babić, u pravnoj stvari tužitelja O. i l. d.o.o., OIB:... iz Z., zastupan po punomoćniku S. L. P.-V., odvjetniku u P., protiv tuženika S. A. iz N., N.-U., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj 16 Pl-80/2018-2 od 21. prosinca 2018., 16.rujna 2019.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 16 Pl-80/2018-2 od 21. prosinca 2018.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, stavkom I, izdan je platni nalog kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati 168,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, a stavkom II. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 256,25 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan. Protiv tog dijela prvostupanjskog rješenja, kojim je tužitelj odbijen za dio parničnog troška, isti je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je sud neosnovano odbio tužitelju dosuditi trošak pribave podataka o osobi tuženika s obzirom da je tužitelj raspolagao samo registarskim brojem vozila tuženika, ali ne i njegovim podacima, imenu, prezimenu i adresi za što je trebalo izvršiti uvid u strane registre, za što je tužitelj trebao angažirati stranog odvjetnika pa zbog navedenoga tužitelju pripada nagrada po Tbr. 37. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kojim je propisano da se nagrada od 25 bodova propisana tim tarifnim brojem uvećava za 100% ako se radi o radnji za koju je između ostalog potrebno poznavanje stranog prava ili stranog jezika. Dakle, radi se o troškovima koji su bili nužni i potrebni pa ih je prvostupanjski sud trebao priznati tužitelju. Također žalitelj ističe da je morao izvršiti prijevod isprave s kojom je započet postupak na strani jezik, a sukladno uredbi br. 1393/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 13. studenog 2007. pa su iz tog razloga za tužitelja nastali troškovi prevođenja. Žalitelj prilaže veći broj sudskih odluka u kojima su mu takvi troškovi priznati, pa predlaže da se odluka o trošku preinači i tužitelju priznaju svi zatraženi troškovi, uvećani za trošak žalbenog postupka.

Žalba žalitelja nije osnovana.

Prvostupanjski sud je tužitelju priznao troškove izdavanja platnog naloga u iznosu od 256,25 kuna dok je u preostalom dijelu trošak tužitelja odbio navodeći da tužitelju ne pripada trošak za pribavu podataka o dužniku jer da tužitelj u spis nije priložio dokaz niti je dostavljen račun da je tužitelj taj trošak imao. Nadalje, da tužitelju ne pripada niti trošak prevođenja tužbe sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga na strani jezik jer prema odredbi iz čl. 8 st. 1. Uredbe br. 1393/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 13. studenog 2007. o dostavi u državama članicama sudskih i izvansudskih pismena u građanskim i trgovačkim stvarima i o stavljanju izvan snage uredbe vijeća EZ broj 1348/2000 stranka ima pravo odbiti primitak neprevedenog pismena, što znači da je prvotno bilo potrebno stranci dostaviti pismeno na hrvatskom jeziku bez prijevoda, a prijevod se vrši tek ukoliko se stranka posluži svojim pravom iz čl. 8. Uredbe i odbije primitak neprevedenog pismena. Dakle, trošak prijevoda nije bio trošak koji je bio potreban jer prvotno nije bila pokušana dostava neprevedenog pismena.

Neosnovano žalitelj navodi da mu je prvostupanjski sud trebao priznati trošak pribave podataka o tuženiku jer s obzirom da se radilo o trošku naplate za parkiranje vozila strane registarske oznake, tužitelj nije mogao raspolagati drugim podacima o tuženiku osim registarske oznake vozila, a da bi mogao izvršiti naplatu svog potraživanja bilo je potrebno utvrditi vlasništvo vozila za što je bilo potrebno izvršiti radnju u inozemstvu, dakle potrebno znanje stranog jezika, pa po toj osnovi tužitelju pripada po Tbr. 32 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 25 bodova odvjetničke tarife uz povišenje te stavke za 100% po Tbr.37, ili 50 bodova odvjetničke tarife.

Taj žalbeni navod nije osnovan jer po Tbr. 37. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za posebno stručno i specijalističko znanje, koje zahtijeva obrađeni predmet, osobitu težinu predmeta ili posebnu odgovornost za obavljeni rad, tarifne stavke mogu se povisiti za 100%.

Posebna stručnost i specijalističko znanje priznaje se osobito prilikom složenih sporova ili postupaka ili posebnih vrsta ugovora, kada se radi o potrebi poznavanja ili proučavanja stranog prava, ili pravne literature, proučavanja ili obrađivanja stručnih pitanja iz područja tehnike, kemije, tehnologije, prirodnih i fizičkih znanosti, medicine, društvenih znanosti, i upotrebe stranog jezika i sl.

U konkretnom slučaju ne radi se o nikakvom specijalističkom znanju već je trebalo pribaviti potvrdu stranog državnog tijela, za što bi tužitelju pripadalo samo pravo na trošak prijevoda upita na stani jezik, ali taj trošak tužitelj nije tražio, niti je dostavio ikakav dokaz o trošku pribave tih podataka u inozemstvu.

Nadalje tužitelj je zatražio trošak prijevoda tužbe po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik S. P. iz P. u visini od 995,54 kune, ali je osnovano prvostupanjski sud taj trošak odbio jer isti nije bio potreban po čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio čl.8.st.1. Uredbe EZ br.1393/2007 po kojem se pismena strankama dostavljaju na hrvatskom jeziku, neprevedena, a prijevod se vrši tek ako se stranka pozove na svoje pravo iz Uredbe. Kako nema dokaza da je prijevod bio potreban jer da je tuženik to zatražio, trošak prijevoda nije priznat tužitelju jer nije bio potreban, po čl. 155.st.1. Zakona o parničnom postupku.

Odluke općinskih sudova koje je žalitelj priložio uz žalbu ne vezuju ovaj sud.

Iz navedenog razloga je žalba žalitelja odbijena, te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno po čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku.

U Puli-Pola , 16.rujan 2019.

S u t k i nj a

Nataša Babić, v.r.