Criminal appeal dismissed; detention extension lawful despite procedural timing and mandatory detention rules.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court's decision to extend pre-trial detention. The defendant argued the extension was illegal because the first-instance court did not explicitly rule on the request to release him or address the statutory two-month review period. The court found the appeal unfounded because the lower court had already addressed the release request and determined that detention remained mandatory due to the severity of the charges and lack of mitigating circumstances.
Legislator headnote
AI generatedčl. 189. st. 2. ZKP; čl. 182. st. 1. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: An appeal against a decision extending pre-trial detention is inadmissible if the lower court has already ruled on the defendant's request for release, and the extension remains legally justified based on the mandatory nature of detention for the specific offense.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-567/1998-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 20. listopada 1998. godine broj K-18/98 (Kv-623/98), u sjednici održanoj 30. studenog 1998. godine,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba opt. M.G.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP/93 (a ne kako to pogrešno navodi sud prvog stupnja na temelju čl. 107. st. 2. ZKP/97), produljen je pritvor opt. M.G., kojem se optužnicom državnog odvjetnika stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 120. st. 1., te čl. 122. OKZRH, a iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 182. st. 1. ZKP.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po svom branitelju, te osobno, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.
Žalba optuženika nije osnovana.
Iz sadržaja optuženikove žalbe, naime, proizlazi da pobijano rješenje nije zakonito iz razloga što prvostupanjski sud u izreci rješenja nije odlučio o prijedlogu optuženika za ukidanje pritvora, te posebice o daljnjem produljenju pritvora na temelju redovne kontrole po službenoj dužnosti, već je samo pritvor optuženiku produljen.
Suprotno tim tvrdnjama žalitelja, treba reći, da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je taj sud odlučivao, ne samo na temelju prijedloga branitelja optuženika za ukidanje pritvora tijekom trajanja postupka, već je i odlučio o daljnjem produljenju pritvora, sukladno čl. 189. st. 2. ZKP.
Kako protiv rješenja kojim se odbija prijedlog optuženika za ukidanje pritovra sukladno čl. 189. st. 4. ZKP žalba nije dopuštena, a iz sadržaja optuženikove žalbe (kako one po branitelju, tako i osobne žalbe) zapravo proizlazi neosnovanost primjene pritvora optuženiku po čl. 182. st. 1. ZKP, to ovaj drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi na rješenje, nalazi da ona nije osnovana.
Naime, optuženiku se nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 120. st. 1. OKZRH, te čl. 122. OKZRH, prema ranijoj optužnici, za koja je djela, kao zakonski maksimum propisana kazna zatvora u trajanju od 20 godina, pa je s obzirom na težinu djela, kao i visinu zapriječene kazne, pritvor i dalje obligatoran, poglavito zbog nedostatka u spisu, onih okolnosti koje bi upućivale na mogućnost izricanja blaže kazne.
Od ostalih žalbenih navoda koje ističe optuženik, potrebno je naglasiti da je doista o produljenju pritvora tijekom trajanja postupka odlučeno po isteku dva mjeseca od donošenja posljednjeg pravomoćnog rješenja o produljenju pritvora (7. kolovoza 1998.g.), međutim to nije po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, posebice u svezi s razlozima zbog kojih je primjena pritvora optuženika, kao obligatornog i dalje osnovana.
Slijedom svega izloženog, odlučeno je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, kao u izreci.
U Zagrebu, 30. studenog 1998.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.
Milan Gudelj, v.r.