Rev-1803/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1803/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.M. iz Z., …., koju zastupa punomoćnik E.G., odvjetnik u Z., protiv tužene C.O. d.d. Z., …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. studenoga 1994. broj Gž-6826/94-2, kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1994. broj Pn- 1820/93, u sjednici održanoj 28. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Odbivši žalbu tužiteljice, a prihvativši žalbu tužene, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pa je tužiteljici dosuđeno na ime naknade nematerijalne štete:

- za fizičke boli 6,175.000 HRD (utuženo 20,000.000 HRD),

- za pretrpljeni strah 4,000.000 HRD (utuženo 7,000.000 HRD),

- za smanjenje životnih aktivnosti 16,000.000 HRD (utuženo 30,000.000 HRD) i

- za naruženost 7,500.000 HRD (utuženo 10,000.000 HRD).

Dio tužbenog zahtjeva, preko dosuđenog iznosa je odbijen a tužiteljici je dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.380,00 kn (prvostupanjski je sud dosudio 1.616,00 kn - 1,616.000 HRD, što je preinačeno).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava (prenisko dosuđeni iznosi štete) i bitne povrede odredaba parničnog postupka, (jer je preinačena odluka o parničnom trošku iako je tužena nije pobijala).

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U prometnoj nesreći tužiteljica je zadobila povrede - udarac i nagnječenje glave u predjelu čela i lica, potres mozga, prijelom nosnih kostiju (bez pomaka) istegnuće paravertebralne muskulature vratne kralježnice. Životna je aktivost tužiteljice umanjena za 15%. Naruženje je ostalo u manjoj mjeri.

Dosuđeni iznosi novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu su po ocjeni ovog Vrhovnog suda primjereni i u skladu s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, pa sudovi nižeg stupnja nisu pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužiteljici dosudili navedene iznose za svaki od navedenih vidova štete.

Također nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka po drugostupanjskom sudu kada je ovaj preinačio odluku o parničnom trošku te tužiteljici dosudio trošak u iznosu od 1.380,00 kn (umjesto 1.616,00 kn koliko joj je dosudio prvostupanjski sud).

Točno je da tužena nije izričito u žalbi pobijala odluku o parničnom trošku, ali je u žalbi zatražila trošak te žalbe, što je drugostupanjski sud pravilno djelomično prihvatio i priznavši joj dio tog troška prebio ga sa priznatim troškom tužiteljici po prvostupanjskom sudu dosudivši joj manji trošak što je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Kako dakle revizija nije osnovana, trebalo ju je odbiti te presuditi kao u izreci po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 28. travnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)