Rev-187/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 187/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz O., zastupanog po M. E., odvjetniku u D. S., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Županije krapinsko-zagorske, sada Općinskom državnom odvjetništvu Županije krapinsko-zagorske, Građansko-upravni odjel u Zlataru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru od 27. listopada 1999. godine, br. VII Gž 1537/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 29. travnja 1999. godine, br. P 335/98-15, u sjednici održanoj dana 10. ožujka 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se prihvaća, te se preinačuju nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Zlataru od 27. listopada 1999. godine, br. VII Gž 1537/99-2 i presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 29. travnja 1999. godine, br. P 335/98-15, u pobijanom dosuđujućem dijelu tako da se odbija kao neosnovan tim presudama prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva.

Odlučuje se o troškovima cijelog postupka, te se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 9.650,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj – Ministarstvu obrane Republike Hrvatske da plati tužitelju B. K. iz O., …, iznos od 102.640,00 kuna (stodvijetisućešestočetrdesetkuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 29. travnja 1999. godine, l. 2. Zakona o zateznim kamatama u roku od 15 dana. pa do isplate, po stopi određenoj u č

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.000,00 kuna.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 14.413,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 1999. godine, pa do isplate, po stopi iz čl. 2. Zakona o zateznim kamatama, u roku od 15 dana."

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pozivajući se na sve revizijske razloge iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku – ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99), "a naročito zbog pogrešne primjene materijalnog prava".

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnilo.

Revizija je osnovana.

U ovoj parnici tužitelj ostvaruje naknadu štete koju je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja u štetnom događaju koji se dogodio dana …. godine u S. T., u lokalu M. c. kada je pripadnik HV-a A. V. izvadio iz futrole pištolj, te iz istog ispalio jedan metak koji je pogodio tužitelja u desnu natkoljenicu.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje odgovornosti Republike Hrvatske za predmetnu štetu sudovi su zaključili da je "A. V. ranjavanje tužitelja počinio za vrijeme obavljanja službe, jer nigdje nije utvrđeno da bi on u vrijeme ovog događaja bio na odsustvu, a kako je sam naveo da je u to vrijeme zbog oluje bio 24 sata na dužnosti, te je u cijevi pištolja i bio metak koji je tamo zaostao još od terena zbog kojeg se štetnik neposredno prije ovog događaja vratio" i da se stoga odštetna odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 48. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 23/95 i 33/95).

Prema toj odredbi za štetu koju vojna osoba u svezi sa obavljanjem vojne službe počini trećim osobama odgovara Republika Hrvatska, osim ako se dokaže da je vojna osoba postupala sukladno službovniku i drugim propisima.

Dakle, za postojanje odštetne odgovornosti Republike Hrvatske na temelju navedene odredbe nije dovoljna činjenica da je vojna osoba počinila štetu trećoj osobi u vremenu dok je bio pripadnik HV-a, već je temeljna pretpostavka odštetne odgovornosti države da je vojna osoba počinila štetu u svezi s obavljanjem vojne službe, dakle u svezi radnji koje je poduzimala obavljajući službu.

U konkretnom slučaju ta pretpostavka nije ispunjenja jer je šteta nastala u kafiću gdje je štetnik A. V. navratio na piće, pa ne postoji uzročna veza između štetnog događaja i njegovog obavljanja vojne službe.

Proizlazi dakle da je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučeno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, te da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen.

Radi toga je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP reviziju valjalo prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu na način da se tim djelom presuda prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan.

Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima cijelog postupka, pa budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP dužan je naknaditi tuženiku parnične troškove koji se odnose na troškove zastupanja u skladu sa odvjetničkom tarifom, a iznose ukupno 9.650,00 kn.

U Zagrebu, 10. ožujka 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.