Legislator Case Law & Legislation
Rev-2514/1994-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal on marital property division and procedural error in ownership shares.

Case Number Rev-2514/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially accepted the appeal against lower court rulings regarding marital property division and procedural errors. The lower courts incorrectly treated a husband's debt repayment as a contribution to the marital home, whereas the Supreme Court held that repayment does not count as a contribution unless the wife provides security for the remaining debt. Additionally, the Court found a procedural violation because the second-instance court improperly dismissed the wife's appeal regarding the husband's ownership share, which she had a legal interest to challenge.

Legislator headnote

AI generated

čl. 291. st. 3. ZBPO; čl. 394. st. 1. u v. čl. 400. ZPP; Repayment of joint debt by one spouse does not constitute a contribution to acquisition of joint property unless the other spouse provides security for the balance; Second-instance court must allow appeal on parts of first-instance judgment where the appellant has a legal interest.

Keywords

AI generated
marital property division joint debt repayment ownership share determination procedural error appeal security provision requirement ZBPO contribution rule second instance procedure

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2514/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika E.M. iz P. ., protiv tužene - protutužiteljice E.B. iz P. ., koju zastupa punomoćnik S.B., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužene -protutužiteljice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. ožujka 1994. br. Gž-5050/93, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. veljače 1993. br. P- 186/92, a djelomično odbačena žalba, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 1997.,

r i j e š i o j e:

1. Revizija tužene - protutužiteljice E.B. se djelomično prihvaća i ukida presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. ožujka 1994. br. Gž-5050/93 te presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. veljače 1993. br. P-186/92 u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev E.B., pa se predmet vraća Općinskom sudu u Velikoj Gorici na ponovno suđenje.

2. Ukida se rješenje Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 19. ožujka 1994. br. Gž- 5050/93 u dijelu kojim je utvrđen suvlasnički udio tužitelja - protutuženika E.M. na kući navedenoj pod I. izreke Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. veljače 1993. br.P-186/92 preko 2/5 dijela i predmet vraća Županijskom sudu u Gradu Zagrebu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

ne zajednice stekli

"I. Utvrđuje se da su tužitelj E.M. i tužena E.B. u toku trajanja brač zajedničku imovinu prizemnu stambenu zgradu veličine 10 x 5 m koja se sastoji od kuhinje, hodnika i jedne sobe, a izgrađene na kčbr. 387/1 oranica B. pri P. od 769 čhv upisane u zk.ul. br. 1172 k.o. K., te je tužitelj M.E. suvlasnik u 4/5 dijela, a tužena E.B. u 1/5 dijela, a što je tužena dužna priznati.

II. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom i protutužiteljica sa protutužbenim zahtjevom u pogledu nekretnine iz toč. I. iznad dosuđenog."

Drugostupanjski sud je odlučio:

"Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene E.B. te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-186/92 od 16. veljače 1993. godine potvrđuje u pobijanom dijelu pod t. II kojim je odbijen dio protutužbenog zahtjeva "u pogledu nekretnine u t. I iznad dosuđenog".

riješio je

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužene E.B. u dijelu koji se odnosi na odluku sadržanu u t. I presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-186/92 od 16. veljače 1993. g."

Protiv te presude i rješenja suda drugog stupnja izjavila je tužena - protutužiteljica reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske odluke ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je osnovana.

Stranke su bivši bračni drugovi. Za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice je 1986. godine kupljena sporna kuća na kredit koji je teretio tužitelja - protutuženika. I nakon što je 1988. prestala bračna zajednica stranaka tužitelj - protutuženik je nastavio vraćati kredit te ga je u cijelosti i otplatio. Sve navedeno utvrđeno je u dosadašnjem tijeku postupka.

Svoju odluku o veličini suvlasničkih udjela stranaka na spornoj kući nižestupanjski sudovi temelje prvenstveno na činjenici da je kredit kojim je ona kupljena u cijelosti otplaćen te da je pretežni dio obveze iz tog kredita ispunio tužitelj - protutuženik. Pri tome, navedeni sudovi smatraju da u slučaju kao što je ovaj ne dolazi do primjene čl. 291. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 51/89 i 59/90 - citirano: ZBPO), a koji glasi:

"(1) Kod diobe zajedničke imovine svakom će se bračnom drugu uračunati u njegov dio ono što duguje u zajedničku imovinu.

(2) Kao dug koji tereti zajedničku imovinu uračunat će se i potraživanja trećih osoba koja su nastala radi povećavanja ili održavanja postojeće zajedničke imovine, iako ta potraživanja terete samo jednoga bračnog druga kao njegov dug.

lanka neće se uzeti u obzir prilikom (3) Nenamireni dugovi iz stavka 2. ovog č

određivanja udjela u zajedničkoj imovini, ako bračni drug kojega ne tereti dug pruži osiguranje da će prilikom isplate duga namiriti odgovarajući dio."

Navedeno stajalište nižestupanjskih sudova je pogrešno, jer po shvaćanju ovog Vrhovnog suda sporni pravni odnos stranaka valja razriješiti i primjenom spomenutih zakonskih odredaba. Naime, ako je bračni drug nakon prestanka bračne zajednice sam vratio dug zajedničke imovine, a koji je on bio obvezan isplaćivati vjerovniku, ne može se smatrati da se u takvom slučaju radi o namirenom dugu u smislu odredbe čl. 291. st. 3. ZBPO. Zato se prilikom određivanja udjela (suvlasničkog dijela) tužitelja - protutuženika u spornoj kući otplate kredita koje je on učinio neće uračunati samo njemu kao doprinos u stjecanju te zajedničke imovine stranaka, ako tužena - protutužiteljica pruži adekvatno osiguranje da će mu namiriti odgovarajući dio iznosa otplaćenog kredita. Naprotiv, tada se okolnost da je tužitelj - protutuženik otplatio kredit za spornu kuću neće u smislu odredbe čl. 291. st. 3. ZBPO uzeti u obzir prilikom određivanja udjela stranaka u toj zajedničkoj imovini.

Budući da nižestupanjski sudovi nisu pri odlučivanju primijenili odredbe čl. 291. ZBPO, riješeno je temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) kao u izreci pod 1.

U nastavku suđenja prvostupanjski sud treba dopuniti dokazni postupak u izloženom smislu te nakon toga odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva glede kojeg je njegova presuda ukinuta.

Što se tiče pobijanog rješenja drugostupanjskog suda tuženica - protutužiteljica opravdano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer njegovo obrazloženje proturječi sadržaju kako žalbe tužene - protutužiteljice protiv prvostupanjske presude tako i izreke prvostupanjske presude u dijelu pod I. U tom dijelu izreke utvrđeni su udjeli stranaka na spornoj kući i to tužitelja - protutuženika u 4/5 dijela a tužene - protutužiteljice u 1/5 dijela. Svojom žalbom tužena - protutužiteljica, kako kaže (list 125), pobija taj dio prvostupanjske presude u cijelosti. Drugostupanjski sud je taj dio žalbe odbacio, jer da je nadopuštena, budući da tužena - protutužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv onog dijela pobijane presude kojim je njen tužbeni zahtjev prihvaćen (čl. 358. st. 3. ZPP). Taj sud je, međutim, propustio uočiti da prvostupanjska presuda u izreci pod I. sadrži i utvrđenje suvlasničkog udjela tužitelja - protutuženika u razmjeru većem od onog što ga žaliteljica priznaje. Tim dijelom prvostupanjske presude prihvaćen je zahtjev tužitelja - protutuženika, a ne onaj tužene - protutužiteljice, pa je ona glede toga svakako imala pravni interes za podnošenje žalbe. Zato je u tom dijelu žalba tužene - protutužiteljice dopuštena.

Iz navedenih razloga je temeljem čl. 394. st. 1. u svezi s čl. 400. ZPP riješeno kao u izreci pod 2., time da u nastavku suđenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji se odnose na ukinuti dio njegovog rješenja.

U Zagrebu, 12. ožujka 1997.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)