Rev-586/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 586/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.I. iz … , zastupanog po punomoćniku V.G., odvjetniku iz P., protiv tuženika Z.B. iz D. … , zastupanog po punomoćniku Ž.D., odvjetniku iz P., radi ukidanja služnosti, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Okružnog suda u Požegi od 24. studenog 1993. godine, posl. broj Gž-555/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 26. svibnja 1993. godine br. P- 586/92, u sjednici održanoj dana 18. travnja 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, te se ukidaju presuda Okružnog suda u Požegi od 24. studenog 1993. godine, posl. br. Gž-555/93 i presuda Općinskog suda u Požegi od 26. svibnja 1993. godine, posl. br. P- 586/92 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Utvrđuje se da prestaje pravo služnosti provoza, prolaza i progona stoke preko parcele tužitelja I.P. iz D. k.č. br. 396/2 površine 126 m5 k.o. D. za korist parcela tuženika B.Z. iz D. k.č. br. 318/2, k.č. br. 319/1a i k.č. br. 320/2 i k.č. br. 321/2 k.o. D., pa se tuženiku zabranjuje svaki daljnji prolaz, provoz i progon stoke preko navedene tužiteljeve nekretnine.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 192.640 HRD, u roku od 15 dana".

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude tuženik je izjavio reviziju iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) uz prijedlog da se presude nižih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno da se preinače pobijane presude i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo RH nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je osnovana.

Niži sudovi su utvrdili da jedna od parcela tuženika za koju postoji služnost prolaza i provoza preko tužiteljeve susjedne parcele (u naravi dvorišta) upire u javni put u dužini od oko 30 metara uz cestu P. - K., od čije asfaltne površine je odvojena putnim kanalom širine oko pola metra. Da je za uspostavljanje putne veze između javne prometne površine i parcele tuženika dovoljno izgraditi drveni mostić preko putnog jarka kojim bi asfaltna cesta bila spojena s parcelama tuženika, a s obzirom na visinu troškova izvođenja radova (140.000 HRD) koji bi se mogli smanjiti za 35% ukoliko ih tuženik vrši u vlastitoj režiji, premošćivanje bi bilo brzo i lako, pa kako su se time ispunile pretpostavke za ukidanje služnosti temeljem čl. 58. st. 2. Zakona o vlasničkopravnim odnosima ("NN" br. 53/91 - u daljnjem tekstu: ZOVO), to su niži sudovi prihvatili tužbeni zahtjev.

Osnovana je tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP u dijelu kada u razlozima presude uopće nije ocijenio nalaz gospodarskog vještaka o šteti koju bi pretrpio tuženik uspostavom novog puta preko dijela svog vrta i voćnjaka. Drugostupanjski sud počinio je istu povredu kada u razlozima svoje presude nije ocijenio taj žalbeni prigovor. Naime, radi se o odlučnoj činjenici pa se u tom dijelu presude nižih sudova ne mogu ispitati.

Pravo služnosti mora se vršiti civiliter, pa vlasnik poslužnog dobra može tražiti ukidanje služnosti puta kao nepotrebnog, ako od povlasnog dobra do javnog puta postoji takva mogućnost prilaza da ga vlasnik povlasnog dobra može lako i uz neznatne troškove osposobiti, pri čemu valja imati u vidu sve okolnosti omjera između troškova uređenja puta u cijeloj njegovoj dužini i štete od upotrebe postojeće služnosti, a upravo tu okolnost sud prvog stupnja nije uopće utvrđivao, pa je uslijed označene bitne povrede i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 394. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja, time da u nastavku postupka valja prvenstveno otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, raspraviti po potrebi i druge revizijske prigovore, a zatim ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Kako vlasnik povlasnog dobra može od vlasnika poslužnog dobra tražiti naknadu potrebnih troškova, a kako opravdano ističe ovo tuženik u svojoj reviziji, u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva sud treba tužitelja obvezati da u određenom roku isplati tuženiku protuvrijednost tih radova.

U Zagrebu, 18. travnja 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.