II Kž-267/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 267/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2016. broj Kv-I-167/16 (K-49/16), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. kolovoza 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11, pod točkom I./ izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a pod točkom II./ izreke mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 29. veljače 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. K. po braniteljici, odvjetnici M. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu, odnosno da mu se odredi neka od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

II Kž 267/16-4

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom donošenja odluke o primjeni mjere istražnog zatvora, a za svoju odluku i to, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, ali i (ne)svrhovitost njezine zamjene blažim mjerama dao je jasne, dostatne i valjane razloge.

Stoga optuženik nije u pravu kada, očito upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, u svojoj žalbi ističe da u pobijanom rješenju, osim ranije kažnjavanosti, nije navedena nijedna druga okolnost koja opravdava bojazan da bi on boravkom na slobodi mogao počiniti novo kazneno djelo, a ni kada tvrdi da pobijano rješenje, osim paušalnog navoda, nema valjanog obrazloženja u pogledu mogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, no, pri tome nisu utvrđene ni povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Potvrđenom optužnicom optuženik se tereti da je u razdoblju od svega desetak dana počinio četiri kaznena djela - dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11, kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo pokušaja teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, što upućuje na upornost i visok stupanj kriminalne volje u njegovom protupravnom postupanju. Uzevši u obzir da je on višestruko osuđivana osoba, uglavnom zbog imovinskih kaznenih djela, među kojima su i ona koja su istovrsna onim kaznenim djelima za koja se ovdje tereti, očito je da ni njegov raniji život nije bio usklađen s pravnim poretkom te da ga ranija osuđivanost nije poučila o neprihvatljivosti ponašanja protivnog pravnom poretku. Kada se uz sve navedeno uzme u obzir i to da je optuženik, prema vlastitim navodima, osoba bez zaposlenja i imovine, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i značaju opravdavaju bojazan da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, nastaviti s činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela s ciljem pribavljanja materijalnih sredstava.

Stoga je protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, dok se ista svrha ne bi mogla ostvariti nekom od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

Slijedom svega navedenoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. kolovoza 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Ana Garačić, v.r.