Revr-1916/2012-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1916/12-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Z., kojega zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. I. d.o.o., Z., kojega zastupa K. L., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1004/12-2 od 3. srpnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-161/12-45 od 24. travnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2016.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1004/12-2 od 3. srpnja 2012. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-161/12- 45 od 24. travnja 2012. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 6. listopada 2009., kao i odluka tuženika od 2. prosinca 2009. o potvrdi otkaza te je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I. izreke); naloženo je tuženiku tužitelja vratiti na posao na radno mjesto PM agenta (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 216.697,83 kn i naknadi troškove postupka u iznosu od 34.531,00 kn sve s pripadajućom zateznom kamatom (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog svih revizijskih razloga propisanih odredbom čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude odbacivanjem tužbe, odnosno odbijanjem tužbenog zahtjeva, a podredno da ih ukine.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu, zahtjev za vraćanje na rad i isplatu plaće za vrijeme trajanja nedopuštenog otkaza.

Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima bilo je sporno, a sporno je i u revizijskom stupnju postupka, jesu li ostvarene procesne pretpostavke za zaštitu prava radnika.

Prema st. 1. čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

Ako poslodavac u roku 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (st. 2. navedenog članka).

Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovog članka (st. 4.).

Uz obrazloženje da je tužitelju dostava odluke o otkazu od 6. listopada 2009. izvršena putem oglasne ploče, a potom i dana 19. studenoga 2009., nižestupanjski sudovi izražavaju shvaćanje da se u situaciji kada tuženik vrši višestruku dostavu odluke o otkazu ugovora o radu početak prekluzivnog roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu računa od posljednje dostave, konkretno od 19. studenoga 2009. Budući da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio tuženiku dana 27. studenoga 2009., čime je održao rok iz čl. 129. st. 1. ZR, nižestupanjski sudovi otklonili su kao neosnovan prigovor tuženika o nepravovremenosti zahtjeva za zaštitu prava.

Osnovana je tvrdnja revidenta da je izraženo shvaćanje nižestupanjskih sudova pogrešno.

Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, izraženom npr. u odluci Revr- 423/04 od 14. prosinca 2004., ako bi bila riječ o situaciji da je tužitelju odluka o otkazu valjano dostavljena putem oglasne ploče, tada bi tužitelju rok propisan čl. 126. st. 1. ZR doista počeo teći već od dana te dostave, a ne od ponovljene dostave kako to zaključuju nižestupanjski sudovi, jer jednom istekao prekluzivni rok iz čl. 126. st.1. ZR ne može ponovno teći.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili odlučnu činjenicu valjanosti dostave odluke o otkazu putem oglasne ploče, zbog čega nema mjesta preinaci pobijane presude.

Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 12. siječnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.