I Kž-190/2004-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 190/04-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog, Erike Kocijančić, Ane Garačić i Lidije Grubić-Radaković, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu opt. D. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i 3. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, I- opt. D. S., II-opt. J. B., III-opt. D. K. i V.opt. T. Š., podnijetim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 09. prosinca 2003. godine, broj: K-56/03, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja I-opt. D. S. – E. T., odvjetnika u S., a u odsutnosti braniteljice V-opt. T. Š. – R. L., odvjetnice u S.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na I-opt. D. S. i I.-o.. J. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ, opisanog pod toč. 1.; u odnosu na III-opt. D. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ, opisanog u toč. 2., zatim u oslobađajućem dijelu u odnosu na IV-opt. A. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ, opisanog u toč. II. izreke prvostupanjske presude, a uslijed toga ukida se i odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu I-opt. D. S., II-opt. J. B. i I.-opt. D. K., te se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U tom dijelu žalbe I-opt. S. i I.-opt. B., te u cijelosti žalba III-opt. K. postale su bespredmetne.

III. Protiv I-opt. D. S., II-opt. J. B. i I.-opt. D. K. produljuje se pritvor.

I Kž 190/04-6

p r e s u d i o j e :

IV. Uslijed odluke pod toč. I. po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na I-opt. D. S. na način da se zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ-a pod toč. 4. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine; dok se II-opt. J. zakonskog propisa osuđuje na

B. zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 1. KZ-a pod toč. 5. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

V. Odbijaju se kao neosnovane žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na I-opt. D. S. zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ-a pod toč. 4. izreke prvostupanjske presude, u odnosu na II-opt. J. B. za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a pod toč. 5. i u odnosu na V-opt. T. Š. za djelo iz čl. 173. st. 2. u vezi čl. 25. ZID KZ pod toč. 3., kao i žalbe ove trojice optuženika za naprijed navedena kaznena djela, te se u tom nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. D. S. i J. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ, opisanog u toč. 1., te D. S. zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 2. KZ-a, opisanog u toč. 4., a opt. J. B. zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 1. KZ-a, opisanog u toč. 5., pa im je na temelju istih zakonskih propisa za navedena kaznena djela utvrdio: D. S. za djelo iz toč. 1. kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a za kazneno djelo pod toč. 4. – kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa ga je u skladu s odredbom čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c) KZ-a osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci; II-opt. J. B. za kazneno djelo iz toč. 1. utvrdio je kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a za kazneno djelo pod toč. 5. kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa ga je na temelju odredbe čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c) KZ-a osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

III-opt. D. K. i V.opt. T. Š. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ, opisanih u toč. 2., odnosno u toč. 3., te su na temelju istih zakonskih propisa osuđeni: III-opt. D. K. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te V- opt. T. Š. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a opt. D. S., J. B. i D. K. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru od 21. siječnja 2003. godine, pa nadalje, a T. Š. uračunava se vrijeme od 21. siječnja 2003. godine do 09. prosinca 2003. godine.

Na temelju odredbe čl. 76. st. 1. i 2. KZ-a prema opt. D. K. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

I Kž 190/04-6

Na temelju odredbe čl. 173. st. 7. KZ-a od D. S., J. B., D. K. i T. Š. oduzeta je opojna droga koja je bila predmet kaznenog postupka.

Na temelju odredbe čl. 80. st. 1. KZ-a od opt. D. S. i J. B. oduzeto je oružje i streljivo, te eksplozivna naprava, sve opisano u izreci prvostupanjske presude.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 1. ZKP optuženici su obvezani na dužnost naknade troškova kaznenog postupka, D. S., J. B. i T. Š. svaki u iznosu od 4.950,00 kn, a opt. D. K. u iznosu od 5.168,00 kn.

Istom presudom opt. A. B. je na temelju odredbe čl. 354. toč. 3. ZKP oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ, opisanog u toč. II. njezine izreke.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, te optuženici putem svojih branitelja, osim opt. A. B..

Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu tj. u odnosu na opt. A. B., te u osuđujućem dijelu u odnosu na opt. D. S. i J. B., zbog kaznenog djela iz toč. 1. izreke ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u odnosu na opt. D. K. i T. Š. da je preinači u odluci o kazni, te da im izreče kazne zatvora u duljem trajanju, a također i da opt. D. S. i J. B. izreče kazne zatvora u duljem trajanju. Nadalje, predlaže da pobijanu presudu preinači u odnosu na optuženike na način da od njih oduzme imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

I-opt. D. S. putem branitelja E. T., odvjetnika u S., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je stavio zahtjev da se njegova branitelja izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

II-opt. J. B. putem branitelja D. C., odvjetnika u S., žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III-opt. D. K. žali se putem braniteljice A. L., odvjetnice u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika D. K. proglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a i da ga oslobodi troškova kaznenog postupka, odnosno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

V-opt. T. Š. se žali putem braniteljice R. L., odvjetnice u S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da je preinači na način da optuženiku izreče kaznu zatvora u kraćem trajanju.

I Kž 190/04-6

Također je stavio i zahtjev da se braniteljica obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

IV-opt. A. B. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba odbije.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP dostavio je predmet Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je nakon razgledavanja vratilo spise ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 16. ožujka 2004. godine, broj: KŽ-DO- 465/04, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

U skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća drugostupanjskog suda uredno su izviješteni branitelj I-opt. D. S. – odvjetnik E. T. koji je pristupio na sjednicu, te braniteljica V-opt. T. Š. – odvjetnica R. L. koja nije pristupila na sjednicu, pa je sjednica vijeća prema odredbi čl. 374. st. 4. ZKP održana u njenoj odsutnosti.

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok su žalbe optuženika dijelom neosnovane, a dijelom su postale i bespredmetne.

Državni odvjetnik je u pravu kada se u odnosu na I-opt. D. S. i I.-opt. J. B., te III-opt. D. K. žali zbog povrede kaznenog zakona, ističući da prvostupanjski sud nije od njih oduzeo imovinsku korist koju su ostvarili počinjenjem kaznenog djela. Naime, iz činjeničnog opisa pod toč. 1. i toč. 2. izreke prvostupanjske presude i obrazloženja u odnosu na te točke, vidljivo je da je prvostupanjski sud, za sada, pravilno utvrdio da su I-opt. D. S. i I.-opt. J. B. zajednički i dogovorno 20. siječnja 2003. godine prodali V-opt. T. Š. dvije PVC vrećice opojne droge heroina ukupne težine 15,11 grama, te da je III-opt. D. K. u prvoj polovici studenoga 2002. godine u dva navrata prodao opojnu drogu heroin P. M., svaki puta po 6 grama za iznos od 400 EUR-a, ali i 15. studenog 2002. godine količinu od 6,65 grama. Za utvrđenje ovih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je izložio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer proizlaze iz detaljne i savjesne analize i ocjene izvedenih dokaza u povezanosti sa iskazima optuženika.

Međutim, unatoč prednjem utvrđenju prvostupanjskog suda kako su navedeni optuženici počinili predmetna kaznena djela, kojima su nedvojbeno ostvarili imovinsku korist, prvostupanjski sud nije izrekao oduzimanje imovinske koristi, što je po zakonu dužan, pa je na taj način prekoračio ovlast koju ima po zakonu i počinio povredu kaznenog zakona u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP u svezi s čl. 82. st. 1. i 2. KZ-a. Naime, prema odredbi čl. 82. st. 1. KZ-a nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, a st. 2. istog članka propisuje da se imovinska korist oduzima sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je kazneno djelo počinjeno.

Nadalje, odredbom čl. 464. st. 1. ZKP propisano je da se imovinska korist postignuta izvršenjem kaznenog djela utvrđuje u kaznenom postupku po službenoj dužnosti, a prema odredbi st. 2. istog članka sud je dužan u tijeku postupka prikupljati dokaze i istraživati okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi.

I Kž 190/04-6

Budući da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s navedenim zakonskim odredbama, a kako se prema odredbi čl. 82. st. 2. KZ-a imovinska korist oduzima odlukom kojom se utvrđuje da je kazneno djelo počinjeno, pobijanu prvostupanjsku presudu trebalo je u odnosu na toč. 1. i 2. izreke ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, premda je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje u odnosu na samo počinjenje tih kaznenih djela, za sada, pravilno utvrđeno. No, na ponovnom suđenju stranke mogu u skladu s odredbom čl. 393. st. 2. ZKP isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze, pa se upravo zbog toga ovaj drugostupanjski sud na naprijed opisani način izjasnio glede utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjujući ga za sada pravilnim, s obzirom na do sada izvedene i ocjenjene dokaze i utvrđene činjenice, što ne znači da se na ponovnom suđenju činjenično stanje ne može i drugačije utvrditi.

Kako pak prvostupanjski sud u dosadašnjem tijeku postupka nije utvrđivao sve činjenice i okolnosti važne za utvrđivanje imovinske koristi, to je dužan učiniti na ponovnom suđenju. Kod toga treba imati u vidu da se u konkretnom slučaju pri utvrđivanju visine imovinske koristi, koja je ostvarena prodajom opojne droge, treba od postignute prodajne cijene odbiti nabavna cijena droge, jer imovinska korist predstavlja samo čista dobit. Dakle, osim prodajne cijene, o kojoj je djelomično prvostupanjski sud iznio okolnosti, on je dužan utvrditi i nabavnu cijenu opojne droge i u korelaciji tih relevantnih vrijednosti donijeti zaključak o tome da li je i u kojem iznosu imovinska korist ostvarena, a potom je oduzeti.

Povodom ove ukidne odluke, žalbe I i II-opt., te u cijelosti žalba III-opt. postale su bespredmetne.

Državni odvjetnik je u pravu i kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, kojom je IV-opt. A. B. oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ. S obzirom da je nesporno kako je opt. A. B. tempore criminis upravljao vozilom u kojem je na mjestu suvozača sjedio III-opt. D. K., koji je tom zgodom, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, prodao opojnu drogu heroin svjedoku P. M., preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda kako se u postupanju IV-opt. A. B. ne stječu bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ. Imajući u vidu da je svjedok P. M. ušao u vozilo u kojem su se nalazili opt. D. K. i A. B. i nakon jednog kruga vožnje došli na isto mjesto gdje je svjedok P. M. izašao iz automobila, a policajci V.-Š. i K.-R. su odmah njega zaustavili i kod njega pronašli opojnu drogu heroin, a što je sve utvrđeno na temelju njihovih iskaza (iskaza policajaca), ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da opt. A. B. nije sudjelovao u prodaji opojne droge. Budući da se prodaja opojne droge nedvojbeno obavila u automobilu, a kako je opt. A. B., prema podacima u spisu na koje ukazuje državni odvjetnik, dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama, a i osuđivan je za istovrsno kazneno djelo, životno i logički nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda, da opt. A. B. nema nikakve uloge u prodaji opojne droge svjedoku P. M.. Upravo suprotno zaključku prvostupanjskog suda, državni odvjetnik s pravom ukazuje na važnost uloge opt. A. B. u počinjenju kaznenog djela ističući da se najmanje može tretirati kao pomagač u počinjenju dotičnog kaznenog djela.

I Kž 190/04-6

S obzirom na navedeno, za utvrđenje činjeničnog stanja nije relevantna okolnost da su spomenuti svjedoci (policajci) iskazali da ne znaju što se događalo u automobilu, ali se kritičkom ocjenom njihovih iskaza u svezi sa rezultatima njihovog promatranja i postupanja, tj. uočavanja P. M. i njegovog opisanog kretanja u automobilu sa opt. D. K. i A. B. i pronalaženja opojne droge heroina kod svjedoka P. M., nedvojbeno može zaključiti da je i opt. A. B. svakako pridonio počinjenju kaznenog djela. Kako je prvostupanjski sud, unatoč navedenim nespornim okolnostima zaključio da A. B. nema nikakvog udjela u počinjenju kaznenog djela, tj. prodaje opojne droge heroina svjedoku P. M., pogrešno je u odnosu na njega za sada utvrdio činjenično stanje. Stoga je i u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude žalba državnog odvjetnika osnovana, te je u tom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZKP i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud će za osnovu uzeti raniju optužnicu za obojicu optuženika (D. K. i A. B.), a zatim je dužan ponovno izvesti sve dokaze u odnosu na predmetna kaznena djela, te u skladu s odredbom čl. 351. st. 2. ZKP savjesno i kritički ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li su odlučne činjenice glede dotičnog kaznenog djela dokazane.

Međutim, opt. D. S., J. B. i T. Š. nisu u pravu kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to opt. D. S. zbog kaznenog djela iz toč. 4., opt. J. B. zbog kaznenog djela iz toč. 5. i opt. T. Š. zbog kaznenog djela iz toč. 3. izreke prvostupanjske presude. Suprotno njihovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u odnosu na navedena kaznena djela činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio i za svoje činjenične zaključke iznio je valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, oružje i streljivo koje je opisano i nabrojano u činjeničnom opisu pod toč. 4. izreke oduzeto je od opt. D. S. i on je bez primjedbe potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju oružja i streljiva. Iz utvrđenog stanja stvari nedvojbeno proizlazi da je opt. D. S. osim stana u S., u kojem je nađen i pištolj za kojeg sam priznaje da je njegov, koristio i kuću svoje bake u mjestu L. kraj D., jer je nedaleko od te kuće zakopao i veliku količinu opojne droge heroina. Žalbeni navodi optuženika kako je oružje pripadalo njegovom djedu, a nešto i njegovom ujaku ne mogu se prihvatiti, jer ne proizlaze iz rezultata dokaznog postupka. Stoga za utvrđeno činjenično stanje nije relevantno ukazivanje opt. D. S. da je policija trebala izuzeti otiske papilarnih linija sa oružja, jer da bi se tek na taj način utvrdilo čije je oružje.

Isto tako, u odnosu na kazneno djelo pod toč. 5. pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je II-opt. J. B. posjedovao jednu minu, jer je pronađena upravo u njegovoj spavaćoj sobi i nije stavio nikakvu primjedbu na zapisnik o pretrazi stana, što bi bilo za očekivati u slučaju da mina nije bila u njegovom posjedu. S obzirom na to pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u prednjem smislu ne može dovesti u pitanje žalbeni navod opt. J. B. da je predmetnu minu donio njegov otac po povratku sa ratišta.

Jednako tako, suprotno žalbenim navodima V-opt. T. Š., prvostupanjski sud je ispravno postupio kada ga je na temelju izvedenih dokaza proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi s čl. 25. ZID KZ, ne prihvaćajući njegovu obranu da je droga pronađena kod njega, koju je neposredno prije, a prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, kupio od I-opt. D. S. i I.-opt. J. B., bila isključivo za njegovu uporabu. S obzirom da je

I Kž 190/04-6

opt. T. Š. prema nalazu psihijatrijskog vještaka M. M. bio ovisnik o heroinu fizički i psihički srednjeg stupnja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je pronađena količina opojne droge heroina bila dijelom za njegove potrebe, a dijelom za prodaju. Prvostupanjski sud je naveo valjane razloge zbog čega ne prihvaća navode obrane optuženika da je imao dovoljno novčanih sredstava za kupnju droge i da se nije trebao baviti i prodajom opojne droge. Te razloge kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, po ocjeni prvostupanjskog suda opt. T. Š. nije mogao zarađivati za potrebnu količinu droge koju je trošio, a niti su prihvatljivi njegovi navodi da je svakodnevno zarađivao radom na zidarskim poslovima kod svoga ujaka, jer je njegova sposobnost za obavljanje takvih radova, prema mišljenju vještaka psihijatra, teško prihvatljiva. Isto tako, uopćeni i neodređeni navodi optuženika kako su mu nešto novaca davali otac i brat, ne opovrgavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kako sve ono što je optuženik naveo glede pribavljanja novčanih sredstava, nije bilo dovoljno za kupnju droge koju je on konzumirao.

Slijedom svega navedenog žalbeni navodi opt. D. S. i opt. J. B., te T. Š. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a također i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na navedena kaznena djela pod toč. 3., 4. i 5. nisu utemeljeni, pa je ovaj drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 387. ZKP njihove žalbe odbio kao neosnovane.

Konačno, državni odvjetnik, I-opt. D. S., II-opt. J. B. i V.opt. T. Š. nisu u pravu kada se žale zbog odluke o kazni u odnosu na kaznena djela pod toč. 3., 4. i 5. izreke. Razmotrivši odluku o kaznama ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazni za navedena kaznena djela pravilno ocijenio sve okolnosti koje u smislu odredbe čl. 56. st. 1. i st. 2. KZ-a utječu na odluku o kazni. Naime, utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud je utvrdio u odnosu na sva kaznena djela, a kako su žalbe državnog odvjetnika, I-opt. D. S., II-opt. J. B., glede odluke o kazni zbog kaznenih djela iz toč. 1. i žalba III-opt. D. K. zbog odluke o kazni za djelo pod toč. 2. izreke bespredmetne, navedene olakotne i otegotne okolnosti se odnose i na kaznena djela pod toč. 3., 4. i 5. Imajući u vidu utvrđene i u prvostupanjskoj presudi navedene olakotne i otegotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da su optuženicima utvrđene kazne za kaznena djela pod toč. 3., 4. i 5. primjerene. Neutemeljeni su žalbeni navodi V-opt. T. Š. da u odnosu na njega postoje posebno izražene olakotne okolnosti, jer neosuđivanost i smanjena ubrojivost u konkretnom slučaju nemaju takav značaj. Kako je zbog djelomičnog ukidanja prvostupanjske presude u odnosu na D. S. i J. B., te ukidanje presude u odnosu na III-opt. D. K. na temelju čl. 390. st. 1. ZKP trebalo pobijanu presudu u odluci o kazni preinačiti, ovaj drugostupanjski sud je prihvatio utvrđene kazne od strane prvostupanjskog suda i to u odnosu na I-opt. D. S. i I.- opt. J. B., te ih osudio kako je navedeno pod toč. IV. izreke ove drugostupanjske presude, ocijenivši da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a u okviru opće svrhe kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ-a.

U skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP ovaj Vrhovni sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te nije utvrdio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz toč. 1. i povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz toč. 2. citirane zakonske odredbe.

Budući da se opt. D. S., J. B. i D. K. nalaze u pritvoru, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 388. st. 4. ZKP ispitao postoje li još razlozi za pritvor, te je ustanovio da postoje isti razlozi zbog kojih je protiv njih određen pritvor nakon podignute optužnice, tj. razlozi iz odredbe čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP. Naime, sva trojica optuženika su ranije osuđivani

I Kž 190/04-6

i to opt. D. S. i T. Š. zbog istovrsnog kaznenog djela, a opt. J. B. zbog imovinskog delikta, a predmetno kazneno djelo je počinio u roku kušnje, te navedene okolnosti opravdavaju bojazan da će optuženici ponoviti kazneno djelo. No, prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka treba imati u vidu odredbe čl. 101. st. 3. ZKP, te voditi brigu o razmjeru težine počinjenih kaznenih djela i kazne koja se može očekivati za pojedine optuženike.

Kako je protiv opt. D. S., J. B. i D. K. produljen pritvor i to upravo zbog ukidanja prvostupanjske presude u odnosu na kaznena djela zlouporabe opojne droge, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u ovoj procesnoj situaciji nije svrhovito uračunavanje vremena provedenog u pritvoru u izrečene kazne zatvora opt. D. S. i J. B. za druga kaznena djela, već je to ostavljeno za novu jedinstvenu presudu.

Na temelju svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 16. rujna 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.