Rev-303/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 303/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz Z., zastupane po punomoćniku A. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. C. o. d.d. iz Z., i 2. Z. Z., zastupanog po punomoćnici K. T., dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. svibnja 2000. godine, br. Gž-8260/98-2, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. veljače 1998. godine, br. Pn-7377/95., u sjednici održanoj dana 23. ožujka 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točci I. izreke naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužiteljici iznos od 51.380,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 1998. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te da joj nadoknade parnični trošak u iznosu od 9.387,58 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 1998. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate sve to u roku od 15 dana.

U točci II. izreke odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 32.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos. Rješenjem suda prvog stupnja povučena je tužba tužiteljice u dijelu zahtjeva za naknadu štete na ime uništene odjeće u iznosu od 1.500,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, pa se smatra kao da tužba nije bila niti podnesena.

Presudom suda drugog stupnja u točci I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja u točci I. izreke kojom je naloženo tuženicima da tužiteljici plate i pobijani iznos od 33.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, potvrđena.

U točci II. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 24.000,00 kn.

U točci III. izreke preinačena je presuda u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 8.000,00 kn kao i odluka o parničnom trošku sadržana u točci I. izreke, pa je za navedeno suđeno da se tuženicima nalaže da plate solidarno tužiteljici i daljnji iznos od 8.000,00 kn, te parnični trošak u iznosu od 10.775,00 kn, a sve sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 1. Urede o visini stope zatezne kamate tekućom od 4. veljače 1998. godine, do isplate u roku od 15 dana.

Protiv navedene presude i to za dio u kojem je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom reviziju je izjavila tužiteljica pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda preinači tako što bi se u cijelosti udovoljilo postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu parničnog troška.

Protivna stranaka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom iz čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje Zakon o izmjenama ZPP) propisano u st. 3. te zakonske odredbe da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama ZPP, rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupnja na snagu tog Zakona.

U konkretnom slučaju drugostupanjska je presuda donesena dana 16. svibnja 2000. godine, a što znači nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama ZPP koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine.

Člankom 4. st. 1. Zakona o izmjenama ZPP propisan je imovinski cenzus za dopuštenost revizije, a taj je ako vrijednost predmeta spora prelazi 100.000,00 kn. Prema tome, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03. – dalje ZPP) da bi revizija bila dopuštena u ovom imovinskopravnom sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, kao što je to u konkretnom slučaju, trebala bi vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude, prelaziti iznos od 100.000,00 kn.

U ovome sporu revizija nije dopuštena, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela ne prelazi navedeni iznos, budući da ona iznosi 24.000,00 kn.

Valjalo je zato u smislu odredbe iz čl. 392. ZPP, reviziju tužiteljice kao nedopuštenu odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 23. ožujka 2004.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.