Croatian Supreme Court dismisses prosecutor's appeal regarding detention extension after final conviction. The court upholds the lower court's decision to release one defendant while extending detention for another fugitive. The ruling clarifies that post-conviction detention is mandatory for long sentences and distinct from pre-trial detention grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance decision that extended pre-trial detention for one defendant while releasing another after a final guilty verdict. The prosecutor argued for continued detention of the released defendant based on flight risk, while the court emphasized that post-conviction detention serves a different legal purpose than pre-trial measures. The court ruled that extending detention after a final sentence of five years or more is mandatory under the Criminal Procedure Act, regardless of the specific pre-trial grounds used.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP; čl. 102. st. 4. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Post-conviction detention following a final judgment for imprisonment of five years or more is mandatory and constitutes a distinct legal measure from pre-trial detention, rendering the prosecutor's request to extend pre-trial detention grounds inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 285/08-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. travnja 2008., broj Krz-42/07, o ukidanju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 14. svibnja 2008.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, pod toč. I., na temelju čl. 102. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, produljen je pritvor opt. N. S. i opt. M. K., a pod toč.II. rješenja ukinut je pritvor protiv opt. R. K., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom su optuženici proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, te osuđeni na kazne zatvora i to: opt. N. S. na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina, opt. M. K. na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, a opt. R. K. na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
Protiv navedenog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv optuženika R. K. produlji pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, a dio pobijanog rješenja koji se odnosi na produljeni pritvor protiv opt. N. S., ukine.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da zadržavanje optuženika R. K. u pritvoru, iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, nije više neophodno niti opravdano, te da je osnovano sud prema opt. N. S. primijenio odredbu čl. 102. st. 4. ZKP.
II Kž 285/08-3
Naime, po mišljenju ovog suda kao suda drugog stupnja, neovisno o okolnostima koje su u dosadašnjem tijeku postupka opravdavale izricanje mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st.
1. toč. 4. ZKP u odnosu na opt. R. K., treba imati u vidu da je pritvor krajnja mjera koja se po svojoj zakonskoj zadaći ne bi smjela pretvoriti u izdržavanje kazne, pa se tako nakon izricanja nepravomoćne presude trajanje pritvora treba sagledavati u drugom kontekstu.
Pored okolnosti navedenih u pobijanom rješenju treba istaći da je nepravomoćnom presudom opt. R. K. izrečena kazna uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, pa ovaj sud stoga ocjenjuje da sada više nema temelja za ocjenu da se u konkretnom slučaju radi o težem obliku kriminalnog postupanja, odnosno o postojanju posebno teških okolnosti djela kakve ima u vidu odredba čl. 102. st. 1.toč. 4. ZKP, jer bi u protivnom te okolnosti našle odraza u strožoj kazni.
Suprotno žalbenom prigovoru da se protiv opt. N. S., koji se nalazi u bijegu, ne može produljiti pritvor iz osnove čl. 102. st. 4. ZKP, jer protiv ovog optuženika egzistira rješenje o određivanju pritvora iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, treba reći da je odredba čl. 102. st. 4. ZKP kogentne naravi, što znači da uvijek, neovisno o postojanju fakultativnog pritvorskog osnova, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od pet ili više godina, pritvor treba odrediti kao obligatoran.
Drugo je, pak, pitanje što u situaciji kada optuženik nije lišen slobode, pritvor protiv njega zbog izmjene pritvorske osnove, treba odrediti, a ne produljiti, ali taj propust ne čini pobijano rješenje nezakonitim.
Slijedom iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 14. svibnja 2008.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.