Kž-rz-9/2018-12 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-rz 9/2018-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala, Žarka Dundovića, Ratka Šćekića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog F. M., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96., dalje OKZRH) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku od 8. veljače 2018. broj Kv-Rz-1/2018-5, u sjednici održanoj 27. veljače 2019.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba osuđenog F. M. i preinačuju se pobijana presuda i rješenje na način da se:

1. na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) preinačuju o odluci u kazni:

- presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. srpnja 2005., broj K-562/2004-43, potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 4. studenog 2005., broj Kž-568/2005-6, kojom je F. M., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 222. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, – dalje: KZ/97.-I.) i iz članka 335. stavka 2. KZ/97.-I., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, u koju kaznu se, na temelju članka 63. KZ/97.-I. uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 20. lipnja do 13. srpnja 2005.,

- presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. ožujka 2007. broj K-655/2005-9, potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 17. svibnja 2007. broj Kž-352/2007-4, kojom presudom je, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 335. stavka 1. KZ/97.-I., F. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a u tu kaznu se, na temelju članka 63. KZ/97.-I., uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 19. svibnja do 8. lipnja 2004.,

- presuda Općinskog suda u Osijeku od 17. travnja 2008. broj K-972/2005-19, kojom je F. M., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 335. stavka 2. KZ/97.-I., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i

- presuda Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2007., broj K-33/2006, preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2007., broj I Kž-525/2007-9 u odluci o kazni, kojom presudom je F. M., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina, u koju kaznu mu je, na temelju članka 45. stavka 1. OKZRH, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. rujna 2005. nadalje

te se kazne zatvora iz navedenih presuda prihvaćaju kao utvrđene pa se osuđeni F. M., na temelju članka 62. stavak 1. u vezi članka 60. stavka 2. točke c) KZ/97.-I., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 15 (petnaest) godina.

Na temelju članka 63. stavka 1. KZ/97.-I. osuđenom F. M. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj K-562/2004 od 20. lipnja do 13. srpnja 2005., u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj K-655/2005 od 19. svibnja do 8. lipnja 2004. te vrijeme povedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora u predmetu Županijskog suda u Osijeku broj K-33/2006. od 21. rujna 2005. nadalje;

II. na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. preinačuju u odluci o kazni i slijedeće presude:

- presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. siječnja 2013., broj K-425/2011-24, potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 17. rujna 2014. broj Kž-648/2013-15., kojom presudom je F. M., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 129. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.-II.) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i

- presuda Općinskog suda u Varaždinu od 4. veljače 2016. broj K-409/2014-75, kojom presudom je F. M., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 318. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/97.-II. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

te se kazne zatvora iz navedenih presuda prihvaćaju kao utvrđene pa se osuđeni F. M., na temelju članka 60. stavka 2. točke c KZ/97.-II., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

II. Odbija se žalba osuđenog F. M. u ostalom dijelu kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska odluka.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku je, pod točkom I. izreke, djelomično prihvaćen zahtjev osuđenog F. M. za izricanje jedinstvene kazne te su preinačene u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. srpnja 2005. broj K-562/2004-43, potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 4. studenog 2005. broj Kž-568/2005-6, kojom presudom je F. M., zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 222. stavka 1. KZ/97.-I. i članka 335. stavka 2. KZ/97.-I. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, u koju kaznu mu se, na temelju članka 63. KZ/97.-I., uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 20. lipnja do 13. srpnja 2005., zatim presuda istog suda od 19. ožujka 2007. broj K-655/05-9, potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 17. svibnja 2007. broj Kž-352/2007-4, kojom presudom je, osuđenom F. M., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 335. stavka 1. KZ/97.-I., izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 19. svibnja do 8. lipnja 2004. te presuda Općinskog suda u Osijeku od 17. travnja 2008. broj K-972/2005-19, kojom je osuđenom F. M., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 335. stavka 2. KZ/97.-I., izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je F. M., na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u svezi članka 60. stavka 2. točke c) KZ/97.-I. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu se, na temelju članka 63. KZ/97.-I., uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 19. svibnja do 8. lipnja 2004. i od 20. lipnja do 13. srpnja 2005.

Pobijanim rješenjem je, pod točkom II. izreke, zahtjev osuđenog F. M. za izricanje jedinstvene kazne zatvora u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

Protiv te odluke žali se osuđeni F. M., po branitelju, odvjetniku D. R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „uvaži žalbu osuđenika i ukine pobijanu presudu i rješenje, te iste preinači i izrekne jedinstvenu kaznu zatvora sukladno čl. 60. i 63. KZ/97., ili pak vrati sudu I-stupnja na ponovni postupak ali pred izmijenjeno vijeće“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je djelomično osnovana.

Pogrešna je žalbena tvrdnja osuđenog F. M. prema kojoj je prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu za izricanje jedinstvene kazne, bio dužan primijeniti odredbu članka 498. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pa stoga i tvrdnja da je prvostupanjski sud, ne primjenjujući navedenu zakonsku odredbu, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., a nenavođenjem razloga za neprimjenu te zakonske odredbe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja bi se ogledala u nedostatku razloga o odlučnim činjenicama.

Naime, prema odredbi članka 498. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako se pravomoćna presuda kojom je za više kaznenih djela izrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u jednom dijelu izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili drugih razloga.

Prema tome, zakonska odredba, za koju osuđenik pogrešno smatra da ju je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke bio dužan primijeniti, odnosi se na slučaj kada se jedinstvena kazna za više kaznenih djela dijelom ne bi mogla izvršiti zbog nastupa određenih okolnosti koje predstavljaju smetnje za izvršenje neke od objedinjenih kazni, zbog čega bi ranije izrečenu jedinstvenu kaznu trebalo preinačiti bez obnove kaznenog postupka. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u ovome slučaju odlučivao o zahtjevu osuđenika o izricanju jedinstvene kazne za kaznena djela za koja je on osuđen, a da nisu bile primijenjene zakonske odredbe o stjecaju, to, protivno žalbenim tvrdnjama osuđenika, nije niti bilo moguće primijeniti odredbu članka 498. stavka 1. točke 3. ZKP/08. niti je nenavođenjem razloga zbog kojih nije primijenjena ta zakonska odredba počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Nadalje, žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja se ogleda u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, osuđeni F. M. argumentira tvrdnjom da prvostupanjski sud „potpuno prelazi preko činjenice da ... [mu] je u predmetu Općinskog suda u Varaždinu, broj K-425/11, primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja“, pa da je i stoga „propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama koje su prema čl. 62. KZ/97 odlučne“.

Međutim, u ovom postupku takozvane „neprave“ obnove kaznenog postupka preinačuju se, kada za to postoje zakonske pretpostavke, pravomoćne presude samo u odluci o kazni, a ne i u odluci o sigurnosnim mjerama pa okolnost jesu li i takve mjere izrečene uz kaznu nije odlučna činjenica. Osim toga, prvostupanjski sud je zahtjev osuđenika u dijelu koji se odnosi na preinačavanje presude Općinskog suda u Varaždinu od 23. siječnja 2013. broj K- 425/2011-24 ocijenio neosnovanim pa nenavođenjem činjenice da je osuđenom F. M. tom presudom izrečena sigurnosna mjera nije počinjena istaknuta bitna povreda odredba kaznenog postupka.

Zbog iznesenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 3. ZKP/08. koje u žalbi ističe osuđenik, niti postoji koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud, prema odredbama članka 476. stavka 1. točke 1. i članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

Međutim, s pravom osuđenik u žalbi ističe da je pri odlučivanju o zahtjevu za izricanje jedinstvene kazne, u skladu s odredbom članka 62. stavka 1. KZ/97.-I., obligatorno objedinjavanje kazni izrečenih mu za kaznena djela počinjena prije nego li je započeo s izdržavanjem neke od ranije mu izrečenih kazni, pri čemu brojnost i težina počinjenih kaznenih djela nisu okolnosti odlučne za otklanjanje izricanja jedinstvene kazne.

Naime, osuđeni F. M. podnio je zahtjev za „nepravu“ obnovu kaznenog postupka, predlažući da mu se, primjenom odredbi o odmjeravanju kazne za kaznena djela počinjena u stjecanju, izrekne jedinstvena kazna za kaznena djela za koja je osuđen presudama Općinskog suda u Osijeku (od 13. srpnja 2005. broj K-562/2004, od 19. ožujka 2007. broj K-655/2005 i od 17. travnja 2008. broj K-972/2005), koja kaznena djela je počinio prije nego što je započeo s izdržavanjem kazne zatvora koja mu je izrečena presudom Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2007. broj K-33/06, zatim za kazneno djelo za koje je osuđen po navedenoj presudi Županijskog suda u Osijeku, preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2007. broj I Kž-525/2007, te za dva kaznena djela za koja je osuđen presudama Općinskog suda u Varaždinu (od 23. siječnja 2013. broj K-425/2011 i od 4. veljače 2016. broj K-409/2014), koja kaznena djela je počinio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora po naprijed navedenoj presudi Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2007. broj K-33/06.

Prema obavijesti Kaznionice u Glini, osuđeni F. M. se od 21. rujna 2005. nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od petnaest godina, koja kazna mu je izrečena presudom Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2007. broj K-33/2006, preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2007. broj I Kž-525/2007, s predviđenim istekom 21. rujna 2020., dok izvršenje ostalih kazni izrečenih po naprijed navedenim presudama, čije preinačenje se zahtjeva, još nije ni započelo.

Ocjenjujući njegov zahtjev djelomično osnovanim, prvostupanjski je sud pobijanom presudom osuđenom F. M. izrekao jedinstvenu kaznu za kaznena djela počinjena prije nego li je započeo s izdržavanjem kazne zatvora izrečene mu presudom Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2007. broj K-33/2006, za koja kaznena djela je osuđen presudama Općinskog suda u Osijeku od 13. srpnja 2005. broj K-562/2004, od 19. ožujka 2007. broj K-655/2005 i od 17. travnja 2008. broj K-972/2005 te je, primjenom odredbe članka 60. stavka 2. točke c) KZ/97.-I., izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca. Prvostupanjski sud nalazi da nije osnovan zahtjev osuđenog F. M. u dijelu u kojem traži objedinjavanje ovih kazni zatvora s kaznom zatvora u trajanju od petnaest godina izrečenom mu presudom Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2007. broj K-33/2006, na koju kaznu je osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, i to iz razloga što se, po ocjeni tog suda, primjenom odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora za kaznena djela u stjecaju u ovom slučaju ne bi mogla postići svrha kažnjavanja jer da bi se primjenom odredbe članka 60. stavka 2. točke c) KZ/97.-I., odnosno metodom apsorpcije, „u potpunosti anulirale sve druge kazne zatvora osim naprijed spomenute (kazne u trajanju od petnaest godina), a takvom se kaznom, s obzirom na brojnost i težinu počinjenih kaznenih djela, kao i osobnost samog osuđenika, ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja.“.

Međutim, prema odredbi članka 62. stavka 1. KZ/97.-I., kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započelo izdržavanje kazne po prijašnjoj presudi (...), sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi članka 60. tog Zakona, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu.

Dakle, citirana zakonska odredba propisuje obligatorno izricanje jedinstvene kazne za sva kaznena djela koja su počinjena prije nego li je osuđenik započeo s izdržavanjem neke od tih kazni, a to u ovom slučaju znači obvezu izricanja jedinstvene kazne i za kaznena djela koja su počinjena prije nego što je započelo izdržavanje kazne po presudi Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2007. broj K-33/2006, i kazne izrečene mu tom presudom, čije izdržavanje je u tijeku.

Stoga je u pravu osuđenik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno, iz naprijed navedenih razloga, ocjenjujući (ne)svrsishodnost izricanja jedinstvene kazne, odbio zahtjev za izricanje jedinstvene kazne i u odnosu na kaznu po presudi Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2007. broj K-33/2006, preinačenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2007. broj I Kž-525/2007.

Slijedom navedenog, prihvaćajući u tom dijelu žalbu osuđenog F. M., nalazeći da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 62. stavka 1. KZ/97.-I. da se osuđeniku za kaznena djela za koja je osuđen presudama Općinskog suda u Osijeku od 13. srpnja 2005. broj K- 562/2004, od 19. ožujka 2007. broj K-655/2005 i od 17. travnja 2008. broj K-972/2005 te presudom Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2007. broj K-33/2006, preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2007. broj I Kž-525/2007, po kojim presudama kazne nije, odnosno nije u cijelosti izdržao, izrekne jedinstvena kazna, trebalo je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., preinačiti prvostupanjsku odluku te, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., primjenom odredbe članka 60. stavka 1. točke c) KZ/97.-I., (prema kojoj odredbi jedinstvena kazna ne smije biti veća od petnaest godina), osuđenom F. M. izreći jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, kako je i odlučeno u točki I. podtočki 1. izreke ove drugostupanjske presude.

Na temelju članka 63. stavka 1. KZ/97.-I., u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina osuđenom F. M. uračunato je vrijeme koje je u pojedinom predmetu proveo u pritvoru i to u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj K-562/2004 od 20. lipnja do 13. srpnja 2005., u predmetu istog suda broj K-655/2005 od 19. svibnja do 8. lipnja 2004. te vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora u predmetu Županijskog suda u Osijeku broj K-33/2006 od 21. rujna 2005. nadalje.

Ujedno, s obzirom na to da je oba kaznena djela za koja je osuđen presudama Općinskog suda u Varaždinu od 23. siječnja 2013. broj K-425/2011 i od 4. veljače 2016. broj K-409/2014. počinio 11. svibnja 2011., (za vrijeme izdržavanja kazne zatvora po naprijed navedenoj presudi Županijskog suda u Osijeku), a nisu primijenjene odredbe o izricanju jedinstvene kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju iako kazne po tim presudama osuđenik nije započeo izdržavati, ispunjeni su uvjeti da se osuđenom F. M. te dvije presude preinače glede odluka o kazni na način da mu se za ova kaznena djela izrekne jedinstvena kazna.

Zbog toga je, prihvaćajući i u tom dijelu žalbu osuđenika, u skladu s odredbom članka 494. stavkom 3. točkom 3. ZKP/08., trebalo preinačiti odluku prvostupanjskog suda i u tom dijelu prihvatiti zahtjev osuđenika te preinačiti u odluci o kazni presudu Općinskog suda u Varaždinu od 23. siječnja 2013. broj K-425/2011-24 kojom je F. M., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 129. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/97.-II., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i presudu istog suda od 4. veljače 2016. broj K-409/2014- 75 kojom je F. M., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 318. stavak 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/97.-II., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, koje kazne su prihvaćene kao utvrđene te je potom, na temelju članka 60. stavka 1. točke c) KZ/97.-II., F. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Osuđeni F. M. u žalbi ističe olakotne okolnosti za kojem smatra da su od značaja za izricanje jedinstvene kazne. Međutim, odredbom članka 60. stavka 2. KZ/97.-II. propisano je da sud prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne mora voditi računa o posebnostima višestrukog počinitelja kaznenih djela, međusobnom odnosu tih djela s obzirom na vrstu i vrijeme počinjenja kao i svrsi kažnjavanja koju treba postići jedinstvenom kaznom, pa stoga olakotne, pa tako ni otegotne okolnosti koje su bile vrednovane prilikom izricanja pojedinačnih kazni ne mogu biti od utjecaja prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne.

Stoga je ovaj sud, kod odmjeravanja jedinstvene kazne za kaznena djela počinjena za vrijeme izdržavanja kazne, uzeo u obzir činjenicu višestruke osuđivanosti osuđenog F. M. za kaznena djela, koja okolnost ukazuje na viši stupanj upornosti u njegovom kriminalnom ponašanju, ali i činjenicu vremenske povezanosti oba kaznena djela za koja je osuđen pravomoćnim presudama, koja su počinjena istom prilikom, nalazeći da se, s obzirom na iznijete okolnosti, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca može ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 50. KZ/97.-II.

Međutim, prema odredbi članka 62. stavka 2. KZ/97.-II., kad je riječ o kaznim djelima počinjenim za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, sud može ne primijeniti odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne ako ocijeni da se, s obzirom na preostali dio ranije izrečene kazne, primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju, ne bi mogla postići svrha kažnjavanja.

Prema tome, odredbama o izboru vrste i mjere kazne osuđenoj osobi nije propisano obligatorno izricanje jedinstvene kazne kada su u pitanju kaznena djela počinjena za vrijeme izdržavanja kazne, već je potrebno ocijeniti da li bi se, s obzirom na preostali dio ranije izrečene kazne, primjenom odredaba o stjecaju, mogla postići svrha kažnjavanja.

U ovome slučaju, s obzirom na preostali dio ranije izrečene kazne koji iznosi nešto manje od jedne godine i sedam mjeseci i pravilo o odmjeravanju jedinstvene kazne iz članka 60. stavka 2. točke c) KZ/97.-II. čijom primjenom bi petnaestogodišnja kazna u cijelosti apsorbirala kazne za kaznena djela počinjena tijekom njenog izdržavanja, očigledno je da se objedinjenjem svih tih kazni ne bi postigla svrha kažnjavanja jer takva jedinstvena kazna ne bi izrazila društvenu osudu i za novopočinjena kaznena djela, niti bi utjecala na osuđenog F. M. da ubuduće ne čini kaznena djela, a ni na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Stoga je u tom dijelu, na temelju odredaba članka 482. i članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo odbiti žalbu osuđenog F. M. te u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku odluku.

Zagreb, 27. veljače 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.