Legislator Case Law & Legislation
II Kž-74/2015-4 AI generated

Criminal appeal dismissed; extension of investigative detention upheld due to flight risk and crime severity.

Case Number II Kž-74/2015-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal regarding the extension of investigative detention. The court found that the first-instance court correctly identified the flight risk based on the defendant's long-term evasion of service and lack of address, alongside the severity of the rape charges. Consequently, the extension was deemed lawful as the defendant posed a real danger of absconding and obstructing justice.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 123. st. 1. ZKP/08; Čl. 122. st. 2. ZKP/08: The extension of investigative detention is lawful when the court establishes a sufficient degree of reasonable suspicion based on confirmed charges and identifies a concrete risk of flight that would obstruct the criminal proceedings.

Keywords

AI generated
investigative detention extension flight risk assessment reasonable suspicion standard proportionality principle rape charge severity evasion of service criminal appeal dismissal

Cited Legislation

AI generated
Article 188, paragraphs 1 and 4 of the Criminal Law
Article 127, paragraph 4 of the Criminal Procedure Act
Article 123, paragraph 1, point 1 of the Criminal Procedure Act
Article 122, paragraph 2 of the Criminal Procedure Act
Article 494, paragraph 3, point 2 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 74/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 9. veljače 2015. broj Kv-7/15 (K-21/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog M. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. S., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. i 71/06. – dalje u tekstu: KZ/97), na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. S. po branitelju Z. Ž., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

II Kž 74/15-4

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ispunjenje opće pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 protiv optuženog M. S. Postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 188. stavaka 1. i 4. KZ/97 za koje se tereti proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza u spisu na kojima se ona temelji. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Osim toga, treba napomenuti da je u ovom stadiju postupka kao pretpostavka za istražni zatvor dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan potvrđenom optužnicom, dok ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni ulaziti u činjenično stanje u spisu te pitanje kaznene odgovornosti optuženika.

Nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da je pobijano rješenje nezakonito jer u njemu nije određen rok trajanja istražnog zatvora. Naime, prema članku 131. stavku 3. ZKP/08 u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice, ne određuje se rok trajanja istražnog zatvora, ali je sud dužan svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Prema tome, rok na koji se produljuje istražni zatvor nije niti moguće odrediti s obzirom na to da se taj rok računa od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o produljenju istražnog zatvora.

Ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. i valjane razloge za tu odluku. Potom je pravilno isključio u ovom stadiju ZKP/08, dajuć

postupka mogućnost zamjene istražnog zatvora protiv optuženika blažim mjerama.

Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je protiv optuženog M. S. rješenjem istražnog suca od 6. listopada 2011. bio određen pritvor zbog postojanja opasnosti od bijega upravo iz razloga jer je bio nedostupan. Naime, optuženik se odselio sa svih sudu poznatih adresa, kako s one u K., …, tako i s one u S., a da pri tome sudu nije priopćio promjenu adrese i namjeru promjene boravišta, iako je na to bio propisno upozoren na ispitivanju kod istražnog suca 31. listopada 2007. Protiv optuženika je raspisana tjeralica, koja je ostala bez rezultata sljedećih pet godina tijekom koji je optuženik izbjegavao javljanje tijelima kaznenog progona. Prisutnost optuženika u ovom kaznenom postupku osigurana je tek izdavanjem europskog uhidbenog naloga, na temelju kojeg je on i uhićen u Republici Mađarskoj 24. studenog 2013. te 3. prosinca 2013. predan Republici Hrvatskoj.

Prema tome, imajući na umu izložene okolnosti te vodeći računa da je optuženik na istražnom ročištu naveo da nema adresu prebivališta ili boravišta u Republici Hrvatskoj, očito je da i dalje postoji realna opasnost na njegovoj strani da će on boravkom na slobodi pobjeći i ponovno postati nedostupan sudu i tako osujetiti dovršetak ovog kaznenog postupka, posebice motiviran visinom kazne zaprijećene za inkriminirano mu kazneno djelo.

II Kž 74/15-4

Nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima opetovano ističe da je postupak oko izvršenja zatvorske kazne maksimalno pojednostavljen između zemalja članice Europske unije u smislu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije koji je u međuvremenu stupio na snagu. Naime, ta činjenica ne predstavlja nove naknadno izmijenjene okolnosti, kako to nastoji prikazati žalitelj. Ovo stoga što, imajući na umu upravo težinu inkriminiranog mu kaznenog djela, nema zapreke da optuženik u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti u ovom postupku postane ponovno nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, bilo bijegom ili skrivanjem na području bilo koje države koja i nije članica Europske unije.

Značaj izloženih okolnosti nije s uspjehom doveden u dvojbu ni žalbenim prigovorima optuženika o njegovoj neosuđivanosti te tvrdnjom da je državljanin Republike Hrvatske.

Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je načelo razmjernosti u konkretnoj situaciji ugroženo. Uzevši u obzir da se prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, uzimaju u obzir i razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru to načelo za sada nije povrijeđeno.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.