Rev-x-960/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 960/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kliničkog bolničkog centra S., OIB: …, S., koga zastupa punomoćnik B. D., dipl. iur., protiv tuženika P. M., OIB: …, iz J., D. R., koga zastupa punomoćnik F. V., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-670/17-2 od 4. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3045/16 od 30. ožujka 2017., u sjednici održanoj 5. veljače 2019.

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-670/17-2 od 4. srpnja 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3045/16 od 30. ožujka 2017. te se sudi

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ad1) P. M., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 120.319,18 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koja kamata teče na iznos od 81.503,77 kuna od 22. kolovoza 1997.g., a na iznos od 38.815,41 kuna od 2. rujna 1997.g., pa sve do 30. lipnja 2002.g. po stopi 18% godišnje, od 1. srpnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008.g. do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015.g. do 31.prosinca 2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 1.siječnja 2016.g. do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 13.081,00 kn.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 120.319,18 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ujedno podnio je reviziju i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da žalbu tužitelja odbije u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

U slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi 382. st. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Uz obrazloženje

- da je tuženik sa sada pok. A. M., kao primateljem doživotnog uzdržavanja sklopio dana 10. listopada 1991. ugovor o doživotnom uzdržavanju;

- da se sada pok. A. M., kao zdravstveno neosigurana osoba liječio na Odjelu za anesteziju i intenzivno liječenje tužitelja u razdoblju od 30. lipnja do 7. srpnja 1997., kojeg dana je preminuo;

- da su za vrijeme liječenja nastali troškovi u ukupnom iznosu od 120.319,18 kn, a naplatu kojih troškove tužitelj potražuje tužbom u ovoj pravnoj stvari;

- da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju tuženik kao davatelj uzdržavanja obvezao primatelju uzdržavanja osigurati svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti i liječenje te snositi sve troškove liječenja primatelja uzdržavanja

prvostupanjski sud zaključuje da je ugovorna obveza tužitelja bila snositi troškove liječenja primatelja uzdržavanja, slijedom čega na "temelju odredbi čl. 17. st. 1. te čl. 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/0: dalje - ZOO)" prihvaća tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda, a tužbeni zahtjev je ocijenio osnovanim uz obrazloženje

- da je odredbom čl. 124. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje: ZN) propisano da davatelj uzdržavanja ne odgovara poslije smrti primatelja uzdržavanja za njegove dugove, ali se može ugovoriti da će on odgovarati za njegove postojeće dugove određenim vjerovnicima;

- da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju takva obveza preuzeta, stoga da postoji ugovorna obveza tuženika na podmirenje troškova liječenja primatelja uzdržavanja.

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje više pitanja, od kojih za pitanje

"Da li ugovorena obveza davatelja uzdržavanja u vidu "osiguranja sve potrebne njege, a u slučaju bolesti i liječenja te snošenje svih troškova liječenja u odnosu na primatelja uzdržavanja", koja je ugovorom o doživotnom uzdržavanju između tuženika ad 1/ i pok. A. M. - kao primatelja uzdržavanja utvrđena, proizvodi pravni učinak odgovornosti davatelja uzdržavanja za dugove primatelja uzdržavanja nastale nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a posebno prema tužitelju, ako isti nisu izričito ugovoreni?",

pozivajući se na odluke ovog suda broj Gž-2067/78, Rev-830/02, Rev-1459/90 i Rev- 1931/93, daje i razloge važnosti.

Po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako to i navodi drugostupanjski sud odredbom čl. 124. ZON propisano da davatelj uzdržavanja ne odgovara poslije smrti primatelja uzdržavanja za njegove dugove, ali se može ugovoriti da će on odgovarati za njegove postojeće dugove određenim vjerovnicima. Dakle, ugovorom o doživotnom uzdržavanju može se ugovoriti odgovornost davatelja uzdržavanja za dugove primatelja uzdržavanja koji postoje u vrijeme sklapanja ugovora i to u odnosu na određene vjerovnike (tako u Rev-1459/90).

Pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da je preuzimajući obvezu snošenja troškova liječenja primatelja uzdržavanja u ugovoru o doživotnom uzdržavanju tuženik preuzeo odgovornost za dugove ostavitelja u smislu odredbe čl. 124. ZON jer u vrijeme sklapanja ugovora to nije bio postojeći dug, a niti je tužitelj bio poznat kao vjerovnik. Troškovi liječenja primatelja uzdržavanja predstavljaju njegov dug nastao nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Izričitom odredbom čl. 124. ZON propisano je da davatelj uzdržavanja ne odgovara poslije smrti za dugove ostavitelja, osim iznimno za postojeće dugove ako je tako ugovoreno, koja iznimka konkretno nije ostvarena.

Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da postoji odgovornost tuženika za troškove liječenja sada pok. A. M. Pritom valja reći da su nejasni, ali i neosnovani razlozi drugostupanjske presude o ostvarenju pretpostavki iz čl. 446. ZOO, jer konkretno odredbe te zakonske odredbe, posebno činjenicu nepostojanja duga u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a posljedično tome i izostanak pristanka tužitelja kao vjerovnika, svakako nisu bile ostvarene.

Ostvaren je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

Tuženik u cijelosti uspio je u parnici te mu je kao potreban trošak za vođenje parnice priznat, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12 zahtijevani trošak sastava žalbe i revizije te u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama i Tarifom sudskim pristojbi ("Narodne novine" 26/03) pristojbi na žalbu i reviziju u ukupnom iznosu od 13.081,00 kn (čl. 166. st. 2. i 155. st. 1. i 2. ZPP).

Zagreb, 5. veljače 2019.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.