Rev-467/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-467/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. iz K., koju zastupa punomoćnik S. G.-G., odvjetnica u K., protiv tužene C. " d.d. P. K., koju zastupa punomoćnik V. K., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 13. studenog 1997. godine broj Gž- 539/97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-749/95-53 od 28. svibnja 1997. godine, u sjednici održanoj dana 5. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužiteljice i preinačuje presuda Županijskog suda u Koprivnici od 13. studenog 1997. godine broj Gž-539/97-2 i presuda Općinskog suda u Koprivnici od 28. svibnja 1997. godine broj P-749/95-53 tako da se tužiteljici pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 102.788,00 kn sa zateznom kamatom dosuđuje još 3.500,00 kn na ime duševnih boli zbog naruženosti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 28. svibnja 1997. godine do isplate, a preinačuje se i odluka o parničnom trošku tako da se tužiteljici dosuđuje na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 15.000,00 kn, u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici broj P-749/95-53 od 28. svibnja 1997. godine naloženo je tuženoj da tužiteljici plati iznos od 102.788,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 14.544,92 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 159.052,00 kn tužiteljica odbijena.

Presudom Županijskog suda u Koprivnici od 13. studenog 1997. godine broj Gž-539/97-2 odbijene su žalbe tužiteljice i tužene kao neosnovane, a prvostupanjska presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P- 749/95-53 od 28. svibnja 1997. godine je potvrđena.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija prihvati na način da se drugostupanjska presuda preinači u pravcu razloga revizije i da se dosudi tužiteljici zatraženi iznos troška kao i troška revizije u iznosu od 4.800,00 kn. Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na utvrđeni omjer podijeljene odgovornosti stranaka za nastanaka predmetne prometne nezgode i to 70% prema 30% u korist tužiteljice.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica biciklom prelazila sa nogostupa preko ceste s lijeva na desno gledajući u smjeru kretanja osiguranika tužene, dok se osiguranik tužene kretao motor-kotačem desnom stranom ceste na udaljenosti oko 1 m od desnog ruba. U trenutku kada je tužiteljica započela biciklom prelaziti cestu osiguranik tužene bio je od nje udaljen 28 m, a kretao se brzinom od oko 50 km/h.

Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka u takvim uvjetima i tužiteljica i osiguranik tužene mogli su se međusobno uočiti te bi nezgoda bila izbjegnuta da je tužiteljica odustala od prelaska ceste ili da je osiguranik tužene poduzeo radnju kočenja, jer po mišljenju vještaka na toj udaljenosti on bi zaustavio motor- kotač na mjestu naleta, odnosno tužiteljica bi kroz to vrijeme potrebno za kočenje prešla preko ceste i napustila mjesto na kojem je došlo do naleta.

Iz utvrđenja da je tužiteljica prelazila sa nogostupa preko ceste proizlazi da se kretala protivno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 5/93, 6/93, 26/93 i 29/94) jer je bila dužna uključujući se na cestu propustiti sva vozila i pješake koji su se kretali cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključila.

Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda tužiteljica je svojim ponašanjem u prometu doprinjela s 30%, pa revizija tužiteljice u tome pravcu nije osnovana.

Nije osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pravomoćno utvrđene visine naknada za neimovinsku štetu tužiteljici, jer su i po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO), kada je pravomoćno utvrđena tužiteljici naknada za fizičke bolove u iznosu od 30.000,00 kn, naknada za strah u iznosu od 10.000,00 kn i naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 100.000,00 kn, pa srazmjerno utvrđenoj odgovornosti dosuđeno tužiteljici na ime neimovinske štete za navedene vidove štete 98.000,00 kn. Odlučujući o visinama navedenih naknada i ovaj je revizijski sud imao u vidu sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih temeljem citirane zakonske odredbe zavisi visina tih naknada a naročito vrstu i težinu ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpila nakon ozljeđivanja, tijek liječenja, intenzitet i trajanje straha, kao i sve one posljedice koje su zadobivne ozljede ostavile na duševno i tjelesno zdravlje tužiteljice, životnu dob tužiteljice (29 godina) i postotak smanjenja životne aktivnosti (40%).

Osnovano, međutim, tužiteljica prigovara što joj nije dosuđena tražena naknada za duševne boli zbog naruženosti, jer su po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima kada su u odnosu na naknadu za taj vid štete tužiteljicu odbili sa zahtjevom.

Naime, osnova za priznanje novčane naknade za duševne boli zbog naruženosti nije samo u tome da li i u kojoj mjeri izmjena vanjštine oštećenoga izaziva u okolini gađenje, sažaljenje ili druge negativne reakcije, već se uzimaju u obzir i subjektivna mjerila o utjecaju svih elemenata (izmijenjena vjanjština, primjetnost, opseg itd.), na psihičku ravnotežu oštećenoga, odnosno na njegovo psihičko stanje u cjelini.

Ovo zbog toga jer se naknada daje za duševne boli, koje se javljaju kao posljedica naruženosti, a pri tome treba uzeti u obzir spol i životnu dob oštećenoga.

U postupku je utvrđeno da je kod tužiteljice zaostao jedan blaži ožiljak na hrptu nosa i ožiljak promjera 3-4 cm na donjem dijelu desne potkoljenice s vanjske strane, koji su vidljivi u određenim trenucima i mogu povećati interes okoline.

Tužiteljica je, pak, tijekom postupka isticala da ima duševne boli zbog navedenih ožiljaka, da je ožiljak na nosu naročito vidljiv u ljeto kada koža potamni, a da zbog ožiljka na nozi nosi hlače, pa imajući u vidu činjenicu da se radi o mlađoj osobi po ocjeni ovog revizijskog suda opravdan je njezin zahtjev za dosuđenje naknade za navedeni vid štete, kao i da je tužiteljica zatražila primjereni iznos od 5.000,00 kn, te je s obzirom na podijeljenu odgovornost tužiteljici valjalo dosuditi 3.500,00 kn.

U navedenom su pravcu, dakle, preinačene nižestupanjske presude.

Osim navedenog odlučujući o visini neimovinske štete tužiteljici i ovaj je sud imao u vidu značenje povrijeđenog dobra i cilj kome služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.