Rev-2408/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2408/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja P. M. iz S., koga zastupa S. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika M.-S. iz S., koga zastupa J. P., dipl. pravnik iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženoga protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 1. ožujka 1991. br. Gž-493/91, kojom je potvrđena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 25. travnja 1990. br. V-S-141/90, u sjednici održanoj dana 30. prosinca 1991.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženog kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom Okružnog suda u Splitu od 1. ožujka 1991. br. Gž-493/91 odbijena je žalba tuženika i potvrđena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 25. travnja 1990. br. V-S-141/90 kojom je usvojen djelomično tužbeni zahtjev za naknadu štete kako je to navedeno pod I., II., III. i IV. prvostepene odluke, dok je u nepobijanom dijelu kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za iznos od 5.000,00 din. - prvostepena odluka ostala neizmijenjena.

Protiv citirane drugostepene presude pravodobno je izjavio reviziju tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se nižestepene odluke ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj je izjavio odgovor na reviziju u kojem osporava navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Na reviziju tuženika nije se izjasnio nadležni javni tužitelj.

Revizija tuženoga nije osnovana.

Nije sporno da je tužitelj kao radnik tuženoga pretrpio nezgodu na poslu u kojoj je zadobio teške tjelesne povrede, a u vezi toga i pretrpio materijalnu i nematerijalnu štetu, kako je to utvrdio prvostepeni sud.

Među strankama je sporno da li tuženi odgovara za nastalu štetu.

Prvostepeni sud je utvrdio da je tuženi odgovoran po objektivnom principu, jer u toku postupka nije dokazao da bi postojale okolnosti na osnovu kojih bi se mogao osloboditi odgovornosti. Utvrđeno je da na strani tužitelja ne postoji niti djelomična odgovornost za nastanak štetnog događaja, već da je.do štetnog događaja došlo uslijed pogrešne organizacije rada i pogrešnog upravljanja dizalicom od strane drugog radnika za čiji rad je odgovoran tuženi. Tako utvrđeno činjenično stanje u cijelosti je prihvatio i drugostepeni sud, te ocijenio da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo i tuženi obavezan naknaditi nastalu štetu u cijelosti a u visini kako je utvrdio prvostepeni sud.

Neosnovano tuženi u reviziji ističe da je tužitelj kriv za nastalu štetu zbog toga što nije nosio zaštitne cipele, već je radio bos.

Ovaj prigovor pravilno su ocijenili nižestepeni sudovi i zaključili da u ponašanju tužitelja nema niti djelomične krivnje. Naime, utvrđeno je da ne postoji uzročno posljedična veza između ponašanja tužitelja i nastanka štetnog događaja, već naprotiv, utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo uslijed nepravilne organizacije posla i nestručnog i pogrešnog manevriranja dizalicom kojom je upravljao drugi radnik.

U preostalom dijelu revizije tuženi se poziva na sadržaj žalbe protiv prvostepene odluke. Žalbom je tuženi pobijao utvrđeno činjenično stanje a to nisu revizijski razlozi, jer se prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine" br. 53/91) revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga ovaj revizijski sud nije razmatrao navode revizije koji su upravljeni na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 6. Zakona o zaštiti, na radu i utvrdili objektivnu odgovornost tuženoga za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio u uzročnoj vezi sa posljedicama povrede na radu kao radnik tuženoga, jer tuženi nije dokazao da bi postojale okolnosti na osnovu kojih bi se makar djelomično mogao osloboditi od odgovornosti (viša sila, krivnja trećega ili krivnja samog radnika).

Dakle, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na.koje pazi po službenoj dužnosti, pa je slijedom toga temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti reviziju tuženoga kao neosnovanu.

U Zagrebu, 30. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.