Rev-365/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 365/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Lucije Čimić, Davorke Lukanović- Ivanišević i Ivke Zlokić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz N. P., koga zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. K. iz V., koga zastupa punomoćnik P. S., odvjetnik u Đ., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici br. Gž-1242/06-2 od 30. svibnja 2006., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Đurđevcu br. P-514/04-13 od 29. prosinca 2004. i dopunska presuda istoga suda br. P-514/04-30 od 13. siječnja 2006., u sjednici održanoj 21. srpnja 2009.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija utvrđenje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 165.500,00 kn.

U preostalom dijelu u kojem se pobija prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu 48.968,11 kn revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Tužitelju se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke tuženik je dužan platiti tužitelju 48.968,11 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2002. do isplate, a u toč. II. izreke tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.560,00 kn.

Prvostupanjskom dopunskom presudom utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 165.500,00 kn, te je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.220,00 kn.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 48.968,11 kn, te prvostupanjska dopunska presuda, a ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu zatezne kamate i odluci o parničnim troškovima, te je ukinuta prvostupanjska presuda u tom dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati nižestupanjskim sudovima na ponovno rješavanje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija odbaci kao nedopuštena, te je popisao trošak odgovora na reviziju.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Tuženik je u svrhu prijeboja istaknuo zahtjev za utvrđenje da ima potraživanje prema tužitelju u iznosu od 165.500,00 kn, pravdajući ga tvrdnjom da se zbog vođenja sudskog spora između stranaka njegova supruga razboljela psihički, a organske bolesti su se pogoršale, te je umrla od karcinoma debelog crijeva u 48 g. života, da se i on razbolio od čira na želucu i drugih bolesti zbog čega je bio na bolničkom liječenju u … bolnici, a zbog liječenja supruge je imao materijalnih izdataka u iznosu od 15.500,00 kn, da je trpio duševne boli zbog povrede osjećaja, jer su mu za života bolesne supruge i nakon njezine smrti ostala na uzdržavanju njihova djeca – njih petero, da on osim čira na želucu ima i oticanje nogu zbog čega je bio hospitaliziran u … bolnici, da je trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i pojačanih napora radi čega potražuje 50.000,00 kn, te za dodatne duševne boli 100.000,00 kn. Ocijenivši da šteta tužitelja, ako je i nastala nije u uzročnoj vezi sa tužiteljevim potraživanjem, niti sa bilo kakvim štetnim radnjama tužitelja, nižestupanjski sudovi smatraju da ne postoje pretpostavke za nastanak odštetne odgovornosti tužitelja, te su odbili zahtjev tuženika za utvrđenje njegovog potraživanja prema tužitelju u iznosu od 165.500,00 kn, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz sadržaja te zakonske odredbe proizlazi da je uzročna veza između štetne radnje na strani štetnika i štete na ćenikovoj strani jedna od pretpostavki za nastanak obvezno-pravnog odnosa odgovornosti ošte

za štetu. Vođenje sudskog postupka između stranaka ne može se smatrati protupravnom štetnom radnjom, pa u ovom slučaju ne postoji niti adekvatna uzročna veza između ponašanja tužitelja i nastanka nematerijalne i materijalne štete na strani tuženika.

Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski je sud ocijenio navode u žalbi tuženika protiv prvostupanjske dopunske presude koji su odlučnog značenja, te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu ZPP).

Istina je da je prvostupanjski sud trebao prvostupanjskom presudom odlučiti i o postojanju, odnosno nepostojanju potraživanja istaknutog radi prijeboja (čl. 333. u vezi čl. 338. st. 3. ZPP) na kako je to propustio, o tome je odlučio dopunskom presudom. Tuženiku je u provedenom postupku omogućeno raspravljanje pred sudom, te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz čl. 385. ZPP).

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija utvrđenje nepostojanja potraživanja tuženika prema tužitelju u iznosu od 165.500,00 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

S obzirom da je nižestupanjskim presudama prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 48.968,11 kn, revizija u dijelu kojim se pobija prihvaćanje tužbenog zahtjeva nije dopuštena, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 21. srpnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.