I Kž-267/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 267/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. Ž. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenog I. Ž. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 13. ožujka 2013. broj Kov-1/13, u sjednici održanoj 5. lipnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog I. Ž. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem optužno vijeće Županijskog suda u Zadru odbilo je kao neosnovane prijedloge okr. I. Ž. i okr. Z. Z. da se iz spisa Kov-1/13 kao nezakonit dokaz izdvoji zapisnik o ispitivanju svjedokinje L. M. od 15. studenog 2012. (list 5.-8. spisa).

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okr. I. Ž. putem branitelja J. M., odvjetnika iz Z., „zbog svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati prijedlog za izdvajanjem iz spisa zapisnik o ispitivanju svjedokinje L. M., odnosno da se „podredno naloži postupak medicinskog utvrđenja očinstva kako bi se utvrdilo da li je okr. Z. Z. otac mld. B. M. čime bi se otklonio ili potvrdilo nedoumicu da li je okr. Z. Z. otac u izvanbračnoj zajednici sa svjedokinjom“.

Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08 i 76/09, 80/11, 91/12 i 143/12, dalje: ZKP/08) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama okr. I. Ž. optužno vijeće suda prvog stupnja je na temelju ocjene iskaza svjedoka L. M., M. B., M. P. i podataka Centra za socijalnu skrb B. ispravno utvrdio da ne postoji izvanbračna zajednica između okr. Z. Z. i svjedokinje L. M., u smislu odredbe čl.

I Kž 267/13-4

202. st. 33. ZKP/08 i da protiv ove svjedokinje policija nije upotrijebila silu niti prijetnju pri ispitivanju, te da je stoga njen iskaz od 15. studenog 2012. zakonit dokaz.

Prije svega, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da je svjedokinja M. na neuvjerljiv način pokušala u kasnijem tijeku postupka uvjeriti sud da ona živi u izvanbračnoj zajednici s okr. Z. Z., iako je na pomenutom zapisniku od 15. studenog 2012. kada je prvi put ispitivana izričito navela da nije ni u kakvom srodstvu s okr. Z. Z. (list 5), da je s njim u povremenoj ljubavnoj vezi i da povremeno dolazi kod njega u njegovu kuću u P. (list 6.).

Kraj takvog jasnog opisa karaktera njihove ljubavne veze, opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio kasnije izmjene u iskazu ove svjedokinje kada ona tvrdi da je bila u izvanbračnoj zajednici s okr. Z. od ljeta 2012., nakon što je on 23. ožujka 2012. izašao iz zatvora i da oni imaju zajedničko dijete. Niti ovom sudu drugog stupnja doista nije uvjerljivo da bi svjedokinja kod prvog ispitivanja od 15. studenog 2012. pri opisivanju veze s okr. Z. Z. pogrešno navela da su povremeni ljubavnici i da samo povremeno dolazi u njegovu kuću u P., a da su u stvari izvanbračni supružnici koji su u takvoj vezi dulje vrijeme i u kojoj imaju dijete pri čemu čak u više navrata mijenjaju adrese na kojima žive. Radi se uistinu o tako značajnim okolnostima koje svjedokinja M. kao punoljetna osoba sa završenom srednjom školom nikako ne bi mogla previdjeti, odnosno krivo interpretirati. Naprosto se radi o tako značajnim životnim okolnostima koje se ne mogu pogrešno poistovjetiti s povremenom ljubavnom vezom, a da se zajedničko dijete niti ne spominje, je apsolutno neobjašnjivo. Prema tome, kako je sud prvog stupnja ispravno utvrdio da je između okr. Z. i svjedokinje M. postojala samo ljubavna veza, a ne izvanbračna zajednica iz čl. 202. st. 33. ZKP/08 u bilo kojoj od predviđenih varijanti, to je posve ispravno otklonio kao nebitan prijedlog okrivljenika da se u ovom kaznenom postupku utvrđuje očinstvo djeteta B. M., kćerke L. M..

Nadalje, sud prvog stupnja je ispravno utvrdio da svjedokinji M. nitko od policajaca pri prvom ispitivanju od 15. studenog 2012. nije prijetio, niti je upotrijebio silu kako bi iznudio iskaz.

Naime, o tome da je pri ispitivanju prema svjedokinji postupljeno u cijelosti na zakonit način su suglasno iskazivali svjedoci B. i P. koji su provodili postupak policijske obrade i ispitivanje. Osim toga, iz citiranog zapisnika je evidentno da ispitana osoba na opširan način iznosi opis događaja do u detalje koje je mogla iznijeti samo osoba koja je bila očevidac događaja kojeg opisuje. Takva opširnost u opisivanju događaja ukazuje na spontanost i vjerodostojnost u iskazivanju, a ne na zaključak da je iskaz iznuđen silom ili prijetnjama. Osim toga, na kraju zapisnika u kojem se kao početak radnje ispitivanja navodi vrijeme od 20,30 sati, a završetak u 21,30 sati, je navedeno da je zapisnik pročitan i da na sadržaj zapisnika nema prigovora te je svjedokinja zapisnik uz policijskog istražitelja i zapisničara osobno potpisala, kao što je i potpisala svaku stranicu zapisnika posebno. Kraj takvog stanja stvari, tvrdnje svjedokinje M., koja kasnije u tijeku sjednice optužnog vijeća, tvrdi da su je policajci tog dana, počam od 13. sati kada su je doveli u stanicu do 23,30 sati kada je ispitivanje završeno, „zafrkavali“, psihički maltretirali i prijetili da će joj oduzeti dijete, da će ići 40 dana u zatvor, su posve neuvjerljive i očito smišljene da se

I Kž 267/13-4

pomogne okr. Z. Z. da izbjegne kaznenu odgovornost na način da se iz spisa po svaku cijenu izdvoji zapisnik koji ga izravno tereti za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako se žalbom niti u najmanjoj mjeri ne dovode u sumnju zaključci suda prvog stupnja, a pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 je utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo i da nije na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, trebalo je žalbu okrivljenika na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. lipnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.