I Kž-309/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 309/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2013., broj KOV-42/13, u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Žalba okrivljenog D. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu se, na temelju članka 29. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12 - dalje ZKP/08), oglasio stvarno nenadležnim za suđenje u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. P. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), te je odredio da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni D. P. po branitelju K. M., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se „pobijano rješenje ukine u dijelu u kojem se predmet ustupa Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, te da se postupi kako je to propisano zakonom“.

Žalba nije osnovana.

Naime, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZKP/08, sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost te čim ustanovi da nije nadležan, proglasiti se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja dostaviti predmet nadležnom sudu. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, na kojoj se pobijano rješenje i temelji, sud pazi na stvarnu nadležnost

I Kž 309/13-4

tijekom cijelog postupka, a jedino ograničenje u pogledu oglašavanja suda stvarno nenadležnim propisano je u odredbi stavka 2. članka 29. ZKP/08, jer se stvarno nenadležnim ne može proglasiti viši sud u tijeku rasprave.

S obzirom na prethodno citirane zakonske odredbe, u konkretnom slučaju nije bilo zapreke da Županijski sud u Zagrebu donese pobijano rješenje. Naime, u ovom kaznenom predmetu, a kao što je to jasnim i određenim razlozima navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja, zamjenica državnog odvjetnika je na sjednici optužnog vijeća, prije no što je ista započela, izmijenila zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, tako se izmijenjenom optužnicom okrivljeniku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11, za koje je zaprijećena kazna zatvora u trajanju od 1 do 12 godina. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da, sukladno odredbi članka 19-a ZKP/08 za suđenje u predmetnom kaznenom postupku više nije nadležan Županijski sud, već da je to općinski sud. Naime, citiranom zakonskom odredbom, što je također jasno navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja, propisano je da su općinski sudovi nadležni suditi u prvom stupnju za kaznena djela za koja je zakonom propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do dvanaest godina, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Slijedom navedenog nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud propustio navesti razloge zbog kojih je za suđenje u predmetnom postupku stvarno nadležan općinski sud, odnosno Općinski kazneni sud u Zagrebu.

Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada ističe da je u konkretnom slučaju sud bio dužan ukinuti provedene radnje i optužnicu vratiti Županijskom državnom odvjetništvu, budući da to tijelo, sukladno članku 31. Zakona o državnom odvjetništvu, nije nadležno za podizanje optužnice. Naime, predmetna optužnica je podignuta dana 31. prosinca 2012. i to za kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97, za koje je u trenutku provođenja istrage i podnošenja optužnice, ovlašteni tužitelj, sukladno odredbi na koju se žalitelj poziva, bio županijski državni odvjetnik. Kako je, međutim, 1. siječnja 2013. na snagu stupio novi Kazneni zakon koji je u konkretnom slučaju, a s obzirom na visinu kazne zaprijećene za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 blaži za okrivljenika, to je osnovano ovlašteni tužitelj izmijenio zakonski naziv i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret. Navedena izmjena, a suprotno stavu žalitelja, koji nema uporište niti u jednoj odredbi kako Zakona o kaznenom postupku, tako i Zakona o državnom odvjetništvu, nema za posljedicu nevaljanost radnji poduzetih od strane nadležnog tijela prije izmjene optužnice niti utječe na zakonitost dokaza izvedenih tijekom istrage. Stoga će, po pravomoćnosti pobijanog rješenja, predmet biti ustupljen Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a optužbu na temelju predmetne optužnice, koja se pred nadležnim sudom tek ima ispitati sukladno odredbama članka 348. do 356. ZKP/08, zastupat će Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, koje će pravomoćnošću ovdje pobijanog rješenja postati nadležno za zastupanje optužbe protiv okrivljenika.

Žalbeni navod okrivljenika da mu je uskraćeno pravo na ravnopravnost u postupku i pravo na obranu, ovaj drugostupanjski sud nije cijenio, jer navedeno nije niti može biti predmet razmatranja u okviru odlučivanja o stvarnoj nadležnosti, kao procesnoj pretpostavci za vođenje kaznenog postupka.

Slijedom svega navedenog, a budući da žalbom okrivljenog D. P. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede iz

I Kž 309/13-4

članka 494. stavak 4. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. svibnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Zapisničar:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r. Jasmina Sabađija, v.r.