Legislator Case Law & Legislation
Rev-39/1990-2 AI generated

Supreme Court dismisses insurance claim revocation due to driver's alcohol intoxication exceeding policy limits.

Case Number Rev-39/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's revocation against a final judgment awarding no damages for a traffic accident. The plaintiff argued procedural errors and misapplication of law, but the court found no basis for these claims. The court upheld the lower courts' finding that the plaintiff's blood alcohol level of 1.81 promila directly caused the accident and violated the insurance policy's exclusion clause.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; Zakon o obveznim odnosima; The court dismissed the revocation because the plaintiff failed to demonstrate a material violation of procedural rules or an error in applying the insurance policy terms which explicitly excluded liability for accidents caused by alcohol intoxication.

Keywords

AI generated
insurance policy exclusion alcohol intoxication traffic accident liability revocation dismissal causation in tort procedural error final judgment

Cited Legislation

AI generated
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tužitelja dostavio tuženom i nadležnom javnom tužiocu.
čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl.
čl. 386. ZPP
ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl.
čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP
ZPP), a na druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident odredjeno ne ukazuje.
čl. 902. st. 3. Zakona o obveznim odnosima
Naime, Pravila tužene su sastavni dio zaključenog ugovora o osiguranju (čl. 902. st. 3. Zakona o obveznim odnosima "Službeni list SFRJ"; br.
čl. 14. stav 4. toč. 2. Pravila osiguravajućeg društva
čl. 3. st. 1. toč. 3. Pravila
Pravila osiguravatelj (tužena "Croatia") nije dužna temeljem proširenog osiguranja osiguraniku (tužitelju) naknaditi štetu ako je do štete došlo u trenutku kada je vozač bio pod utjecajem alkohola (čl. 3. st. 1. toč. 3. Pravila).
čl. 3. st. 1. toč. 3a. Pravila
Prema čl. 3. st. 1. toč. 3a. Pravila tužene C.
čl. 393. ZPP
Iz izloženog dakle slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u dispozitivu presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 39/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Ivice Crnića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja F. J. iz Z., ..., koga zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik iz Z., protiv tužene Z0I0 C. Z., ..., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 13.VI 1989. br. Gž-4119/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. II 1989. br. Pn-53/88, u sjednici održanoj dana 9. svibnja 1990,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 13.VI 1989. godine pod posl. br. Gž-4119/89, kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda kojom je odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevom da mu tužena isplati iznos od 1,500.000 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tužitelja dostavio tuženom i nadležnom javnom tužiocu.

Tužena svoj odgovor na reviziju tužitelja nije dala, a JaVni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident odredjeno ne ukazuje.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Nije sporno da je tužitelj F. J. zaključio ugovor o obveznom osiguranju osobnog automobila registarske oznake ... kojeg je vlasnik sa tuženom ZO, za razdoblje od 6. III 1985. godine - 6. III 1986. godine sa zaključenim proširenim osiguravajućim pokrićem za osobe koje se ne smatraju trećim osobama.

Nije sporno da je dana 28.XI 1985. godine tužitelj doživio saobraćajnu nezgodu u kojoj je tjelesno povrijedjen.

Sporno je pitanje da li tužena Zajednica osiguranja odgovara tužitelju za nastalu štetu u toj saobraćajnoj nezgodi, a sve temeljem zaključenog ugovora o osiguranju.

Raspravljajući o ovom spornom pitanju sudovi su utvrdili da se je tužitelj dana 28.XI 1985. godine oko 21,25 sati na desnoj prometnoj traci magistralne ceste Ljubljana- Beograd, i pored postojanja zaustavne trake, da se prethodno nije uvjerio da li radnju može nesmetano bez opasnosti za druge sudionike u saobraćaju izvršiti, iznenada zaustavio, čime je uzrokovao nastanak saobraćajne nezgode na način da je na njegov zadnji dio automobila prednjim dijelom svog osobnog automobila udario osobni automobil kojim je upravljao V. T. koji se propisno kretao.

U tom momentu tužitelj je imao koncentraciju alkohola od 1,81 promila u krvi i 2,70 promila u mokraći.

Sudovi su na temelju iznesenih utvrdjenja valjano ocijenili da je upravo takva koncentracija alkohola uzrokovala bitno smanjenje vozačkih sposobnosti kod tužitelja, zbog čega nije bio sposoban ocijeniti da li se nalazi na zaustavnoj ili saobraćajnoj traci. Na taj način alkoholiziranost prisutna kod tužitelja bila je u direktnoj uzročnoj vezi sa ponašanjem tužitelja a s tim u vezi i sa nastalom saobraćajnom nezgodom. Sudovi su na temelju ovih utvrdjenja, s obzirom na iznesenu valjanu ocjenu a pozivom na Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti tužene (u/daljnjem tekstu: Pravila) valjano odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u saobraćajnoj nezgodi dana 28.XI 1985. godine.

Naime, Pravila tužene su sastavni dio zaključenog ugovora o osiguranju (čl. 902. st. 3. Zakona o obveznim odnosima "Službeni list SFRJ"; br. 27/78, 39/85 i 48/85).

Prema odredbi iz čl. 14. stav 4. toč. 2. Pravila osiguravatelj (tužena "Croatia") nije dužna temeljem proširenog osiguranja osiguraniku (tužitelju) naknaditi štetu ako je do štete došlo u trenutku kada je vozač bio pod utjecajem alkohola (čl. 3. st. 1. toč. 3. Pravila). Prema čl. 3. st. 1. toč. 3a. Pravila tužene C. alkoholizirano stanje je ono stanje kada vozač upravlja automobilom pod utjecajem alkohola u krvi većoj od 0,5 promila a utvrdjena je i uzročna veza izmedju alkoholiziranog stanja tužitelja i nastanka štetnog dogadjaja.

Stoga su kod iznesenih utvrdjenja sudovi valjano primjenili odredbe Pravila koja su sastavni dio zaključenog ugovora o osiguranju temeljem kojeg tužena Zajednica osiguranja odgovara tužitelju za svu štetu koju ovaj trpi u saobraćajnoj nezgodi, kada su odbili zahtjev tužitelja da mu osiguravatelj naknadi nastalu štetu u utuženom iznosu od 1,500.000 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Iz izloženog dakle slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u dispozitivu presude.

U Zagrebu, 9. svibnja 1990.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v. r.