Ur-31/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Ur 31/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna, Gordane Gasparini, Ilije Čuljata i Vesne Milošević, kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Papeš, kao zapisničara, rješavajući o žalbi G.R. iz B., izjavljenoj protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1991. broj Us-1583/91, kojom je odbijena njegova tužba kojom je osporio zakonitost rješenja Ministarstva rada i socijalne skrbi, od 31. I. 1991. broj 524-05/1-91-6 klasa: 562-02/90-02/65, radi priznanja svojstva mirnodopskog vojnog invalida, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Žalba se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske odbijena je tužba žalitelja G.R., kojom je osporio zakonitost rješenja Ministarstva rada i socijalne skrbi od 31. I. 1991., a kojim je u ponovljenom postupku povodom revizije utvrđeno da žalitelju prestaje svojstvo mirnodopskog vojnog invalida s 1. I. 1990. godine, budući da kod njega postoji invaliditet od 30%.

U svojoj žalbi protiv pobijane presude žalitelj tvrdi da je njegov invaliditet veći od utvrđenoga, te da bi odbijanjem prava na mirnodopski vojni invaliditet došla u pitanje njegova egzistencija. Predlaže stoga da Vrhovni sud Republike Hrvatske njegovu žalbu uvaži.

Ministarstvo rada i socijalne skrbi u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da se žalba kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

Razmotrivši spise provedenog postupka, pobijanu presudu i navode žalbe, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana. U njoj su ocijenjena sva pitanja i okolnosti koje su mogle utjecati na odluku suda o zakonitosti osporenog rješenja, a u žalbi se ne iznose činjenice i razlozi iz kojih bi proizlazilo da pobijana presuda nije pravilna.

Pravilno je naime prvostepeni sud ocijenio da je nalaz i mišljenje drugostepene liječničke komisije za pregled osoba obuhvaćenih Zakonom o osnovnim pravima vojnih invalida i obitelji palih boraca sačinjen u ponovljenom postupku nakon neposrednog pregleda žalitelja, te da je taj nalaz potpun i jasan, te sadrži sve činjenice i okolnosti koje su s medicinskog stajališta od značaja za donošenje pravilne odluke kako to propisuju odredbe čl. 9. st. 2. i čl. 13. st. 1. Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku za utvrđivanje prava

prema

Zakonu

o

osnovnim

pravima

vojnih

invalida

i obitelji palih boraca.

Kako dakle, nema razloga za sumnju u pravilnost nalaza i mišljenja drugostepene liječničke komisije, nema osnove za uvaženje ove žalbe.

Presuđeno je stoga temeljem čl. 50. st. 1. Zakona o upravnim sporovima kao u izreci.

U Zagrebu, 17. svibnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

Upravnom sudu Republike Hrvatske.