Rev-198/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-198/2000-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz L. zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u I., protiv tuženika I. d.d. I. iz I., zastupanog po punomoćnici N. Š., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. rujna 1998. godine br. Gž-702/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 5. lipnja 1998. godine br. P-281/96-8, u sjednici održanoj dana 23. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. J. iz L. da se poništavaju odluke tuženika I. d.d. I. iz I. broj: 02-331/96. od 20. 09. 1996. godine o otkazu ugovora o radu i prestanku radnog odnosa tužitelja, te broj: 02-352/1996. od 17. 10. 1996. g. o odbijanju njegovog zahtjeva za zaštitu prava, te da se nalaže tuženiku da ga vrati na radno mjesto na kojem je radio prije prestanka radnog odnosa, a ako toga radnog mjesta više nema, na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, kao i da mu naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, kao neosnovan."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivajući se na sve revizijske razloge navedene u čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.), s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda preinačena na način da se tužbeni zahtjev usvoji i tuženika obveze na naknadu cjelokupnih parničnih troškova tužitelju.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana. Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revident se samo uopćeno poziva na sve revizijske razloge iz čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Međutim, iz cjelovitog sadržaja revizije nedvojbeno proizlazi da je ona izjavljena samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama tog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja zahtjev za poništenje kao nezakonite odluke tuženika kojom je tuženik kao poslodavac tužitelja istom dao izvanredni otkaz ugovora o radu, kumuliran sa zahtjevom za vraćanje tužitelja na posao.

Pobijana odluka tuženika temelji se na odredbi iz čl. 107. st. 1. Zakona o radu - ZR ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95) prema kojoj poslodavac i zaposlenik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Sudovi su utvrdili postojanje okolnosti na kojima se temelji tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju - da tužitelj dana 24. VI. 1996. godine u vremenu od 22,00 do 0,30 sati bez opravdanog razloga nije bio na svom radnom mjestu portira u robnoj kući tuženika u Ivancu, te da je nakon toga kada se vratio na mjesto rada odbio alkotestiranje koje je povjerenstvo tuženika tražilo da se izvrši zbog sumnje na tužiteljevu alkoholiziranost, tako da se sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu smatra da se tužitelj nalazio u alkoholiziranom stanju, te su zaključili da je tužitelj navedenim ponašanjem ostvario osobito teške povrede radne obveze koje opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu.

I po ocjeni ovoga suda tužitelj je grubo povrijedio ugovor o radu kada je obavljajući posao noćnog portira u noćnoj smjeni neopravdano napustio mjesto rada ostavivši tako nezaštićenu imovinu koja mu je povjerena na čuvanje, te kada je na posao došao u alkoholiziranom stanju i time ostvario osobito teške povrede radne obveze koje opravdavaju sankciju izvanrednog otkaza temeljem odredbe iz čl. 107. st. 1. ZR.

Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. veljače 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.