Us I-2142/2025-6 · Upravni sud u Rijeci

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-2142/2025-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj DC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), vlasnik [obrt]“, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Vedran Petrić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Poreču, Nikole Tesle 5, protiv tuženika Državnog inspektorata (OIB: 33706439962), Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, kojeg zastupa službena osoba HC, [adresa], radi inspekcijskog nadzora u području radnih odnosa, 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116-01/24-02/346, URBROJ: 443-02-02-10-24-1 od 29. rujna 2025., te radi naknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-116-01/24-02/346, URBROJ: 443-02-02- 10-24-1 od 29. rujna 2025., naloženo je tužitelju, u svojstvu poslodavca, da za petoricu radnika (čiji su osobni podaci navedeni u izreci rješenja), tadžikistanskih državljana, podnese Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, počevši od 23. rujna 2025., te je naloženo tužitelju da u korist Državnog proračuna za svakog neprijavljenog radnika uplati iznos od 2.650,00 eura, uz ostale prateće odluke. Rješenje je doneseno slijedom inspekcijskog nadzora provedenog 23. rujna 2025. i nastavljenog 29. rujna 2025. godine.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. O istom inspekcijskom nadzoru sastavljena su dva međusobno različita i kontradiktorna zapisnika. U zapisniku od 23. rujna 2025. navedeno je da će nadzor biti nastavljen tek kada se osigura službeni tumač za tadžički ili ruski jezik, koje zatečeni radnici razumiju. Zapisnikom od 29. rujna 2025. uopće se ne navodi je li za radnike osiguran tumač za tadžički ili ruski jezik. Takva kontradikcija onemogućuje utvrđivanje točnog činjeničnog stanja, te nije moguće utvrditi na temelju kojih činjenica i dokaza je inspekcijski nadzor nastavljen. Takozvani plodovi otrovne voćke dijele sudbinu nezakonitih dokaza i na njima se ne smije zasnivati sudska presuda (u prilog čemu se tužitelj poziva na kaznenopravnu praksu). Na nezakonitom zapisniku ne može se zakonito temeljiti odluka javnopravnih tijela. Tijekom inspekcijskog nadzora nisu saslušani spomenuti radnici, niti im je omogućeno da razumiju postupak. Tužitelj je uredno i pravovremeno poduzeo sve radnje vezane uz zakonito zapošljavanje radnika stranih državljana, na način da je sklopio ugovore o radu, osigurao smještaj i prehranu, prijavu boravka i rada, te kod nadležnih tijela pribavio ostalu potrebnu dokumentaciju. Tužitelj nije imao namjeru izbjeći prijavu radnika na obvezno mirovinsko osiguranje, već je došlo do tehničkog i iznimno kratkotrajnog zakašnjenja u provedbi te formalne radnje. Zbog hitne potrebe da radnici odmah započnu s radovima tužitelj je istog dana namjeravao podnijeti prijavu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Do trenutka donošenja osporavanog rješenja činjenično stanje je u potpunosti izmijenjeno, budući da je tužitelj već prije donošenja tog rješenja samoinicijativno prijavio sve radnike u obvezno mirovinsko osiguranje, što nedvojbeno predstavlja olakotnu okolnost. Izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 13.250,00 eura nerazmjerno je visoka, njezina bi provedba ozbiljno ugrozila poslovanje tužitelja, te je neproporcionalna stvarnom propustu. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Iznos koji se poslodavcu nalaže uplatiti u korist državnog proračuna za svakog neprijavljenog radnika određen je kogentnom zakonskom normom, te inspektor nema diskrecijsku ovlast odrediti uplatu nekog drugog iznosa. Inspektor rada nije proveo ispitivanje radnika u svojstvu svjedoka, niti je nužno saslušavati radnike na okolnost njihova rada za poslodavca, budući da su odlučne činjenice utvrđene priznanjem tužitelja, te zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, kojem su priložene i fotografije snimljene na licu mjesta. U prilog argumentaciji tuženika ide i opsežna upravnosudska praksa. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 6. svibnja 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U obrazloženju osporavanog rješenja i u odgovoru tuženika na tužbu citirane su mjerodavne odredbe Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj 151/22) i Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

7. Za rješavanje ove vrste predmeta ključan je odgovor na pitanje je li radnik na obvezno mirovinsko osiguranje prijavljen prije početka rada i s prvim danom početka rada. Niječan odgovor na to pitanje razumijeva da je posrijedi neprijavljeni rad u užem smislu (članak 3. stavak 2. točka 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada).

8. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (članak 98. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Da je izreka osporavanog rješenja tuženika zakonita proizlazi iz sljedećega.

8.1. Tužitelj ne osporava da prijavu navedenih radnika na mirovinsko osiguranje nije učinio prije početka radnog vremena 23. rujna 2025., niti ju je učinio prije njihova zatjecanja na gradilištu prilikom početka provedbe inspekcijskog nadzora. Razlozi kojima tužitelj pokušava opravdati taj propust nemaju pravno uporište, nisu odlučni pri ovdje mjerodavnom normativnom okviru, te se dosljedno ne prihvaćaju u upravnoj i upravnosudskoj praksi. U tom pogledu tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji. Usto, prijava na mirovinsko osiguranje prije početka rada nije „formalna radnja“, već radnja uz koju zakonodavac izričito i ciljano veže status prijavljenog radnika, odnosno kriterij utvrđivanja radi li se u konkretnom slučaju o neprijavljenom radu u užem smislu.

8.2. Da su navedeni državljani treće zemlje zatečeni u neprijavljenom radu proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, utemeljenom na neposrednom opažanju inspektora. Tužitelj je bez primjedbi potpisao zapisnik. Stoga taj zapisnik ima svojstvo i dokaznu snagu javne isprave, u smislu članka 76. stavka 5. ZUP-a, vezano uz članak 60. stavak 3. toga Zakona.

8.3. Osnovano tuženik ukazuje na kogentnost odredbe članka 7. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada o iznosu novčanog iznosa koji je potrebno uplatiti u državni proračun za svakog neprijavljenog radnika. K tomu, ta je odredba primarno preventivnog (odvraćajućeg), a ne sankcijskog karaktera.

8.4. Izneseno u podtočkama 8.1., 8.2. i 8.3. ovog obrazloženja temelji se na vrlo striktnom normativnom okviru, koji je u provedbi javnih politika suzbijanja neprijavljenog rada odredio Hrvatski sabor kao zakonodavac, u okviru svoje legislativne autonomije (članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podst. 1., članak 71. i članak 81. podst. 2. Ustava Republike Hrvatske).

9. Izneseno u točki 8. ovog obrazloženja dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva.

10. Podredno, ni ostali tužbeni navodi nisu osnovani. Za utvrđivanje činjenica odlučnih za rješavanje ove upravne stvari nije bilo nužno saslušati zatečene radnike kao svjedoke, niti su oni stranke u upravnom postupku kojima je potrebno omogućiti izjašnjenje u postupku. Povezano s time, otpada relevantnost tužbenih navoda vezanih uz (ne)omogućavanja sudjelovanja zatečenih radnika u postupku na jeziku koji oni razumiju. Ni pokušaj protezanja kaznenopravnog argumenta plodova otrovne voćke na predmetni upravni postupak nema pravnog uporišta. Na koncu, ispunjavanje dužnosti prijave radnika na obvezno mirovinsko osiguranje prije donošenja osporavanog rješenja ne utječe na ocjenu zakonitosti rješenja donesenog prema stanju stvari postojećem pri provedbi inspekcijskog nadzora.

11. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je, stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 20. svibnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Vedranu Petriću, Poreč, Nikole Tesle 5

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, [adresa],