Rev-416/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-416/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića, Davorke Lukanović- Ivanišević i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz S., zastupan po B. Š., odvjetniku iz Z., protiv tužene C. ” d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja na presudu Županijskog suda u Gradu Zagrebu, broj: Gž-1637/97 od 14. listopada 1997. godine, kojom je po žalbi stranaka djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-7575/95 od 7. siječnja 1997. godine, u sjednici održanoj 23. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tužitelja se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

“Tuženik C. d.d., dužna je tužitelju S.R. iz S., platiti iznos od 29.480,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stopa zatezne kamate od 7. siječnja 1997. godine pa do isplate kao i naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.922,00 kuna sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužitelj S.R. s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.720,00 kuna.”

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

“I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i žalba tužene kao djelomično neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.720,00 kn (toč. II izreke) kao i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko 14.480,00 kn do 22.480,00 kn, tj. za 8.000,00 kn – p o t v r đ u j e se presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-7575/95 od 7. siječnja 1997. godine.

II. P r e i n a č u j e se ista presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko 22.480,00 kn do 29.480,00 kn tj. za 7.000,00 kn kao i u pogledu odluke o troškovima postupka i sudi:

O d b i j a se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 7.000,00 kn. Tužena je dužna naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.887,90 kn u roku od 15 dana.

III. Tužitelj je dužan naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 1.159,20 kn, u roku od 15 dana.”

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači u smislu da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i dosudi mu cjelokupno zatraženi parnični trošak te trošak revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da ne postoji bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Na ostale bitne povrede odredaba ZPP-a revizijski sud pazi ukoliko na njih ukazuje revident.

Revident ne ukazuje izričito ni na jednu od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. ZPP-a. Međutim iz sadržaja revizije se razlučuje da revident ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po nižestupanjskim sudovima. Međutim, odredbom čl. 385. st. 3. ZPP-a je propisano da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete proizišle mu iz prometne nezgode koja se dogodila dana 19. kolovoza 1995. godine.

U ovom stadiju postupka je prijeporna visina tužitelju nastale nematerijalne štete s osnova pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao i naknada za tuđu njegu i pomoć.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili sve okolnosti o kojima u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), ovisi visina pravične novčane naknade za sporne oblike nematerijalne štete. Suprotno navodima revidenta drugostupanjski sud nije na njegovu štetu primijenio materijalno pravo kad mu je dosudio naknadu za pretrpljene fizičke boli 8.000,00 kn, za pretrpljeni strah 6.000,00 kn te za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 8.000,00 kn, jer su uzeli u obzir karakter i lokalitet povreda, tegobe liječenja te dob tužitelja a imali su u vidu činjenicu da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%. Donoseći odluku o visini naknade nematerijalne štete nižestupanjski sudovi vodili su računa i o cilju kome služi naknada nematerijalne štete, pa se zbog navedenog ne mogu prihvatiti revizijski navodi da je tužitelju dosuđena naknada nematerijalne štete u preniskom iznosu.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 195. st. 1. ZOO-a u dosuđenju naknade za tuđu njegu i pomoć, pri čemu su imali u vidu, vremensko razdoblje kroz koje je tužitelj imao potrebu za tuđom njegom i pomoći, činjenicu da su mu istu pružali srodnici a dosuđeni iznos ne prelazi netto zaradu osobe koja u Z. može pružati takvu pomoć.

Iz iznesenih razloga a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. siječnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.