Legislator Case Law & Legislation
Rev-178/2005-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal claiming property exchange contract void due to war chaos and lack of true intent.

Case Number Rev-178/2005-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment confirming a lower court's decision to reject a claim for the nullity of a property exchange contract. The appellant argued the contract was void because it was signed during wartime chaos, reflecting no true intent to exchange but rather to preserve property until peace. The court found the lower courts correctly established that both parties were present, signed the document, and intended an exchange, while the appellant's claim of duress or unconstitutionality was unsupported by evidence and barred by statute of limitations.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 390. st. 1.; Zakon o obveznim odnosima čl. 60. st. 1.; A contract signed during wartime does not automatically become void due to lack of true intent if both parties were present, signed, and demonstrated clear agreement to the terms, and claims of duress must be substantiated with evidence rather than general assertions of fear.

Keywords

AI generated
property exchange contract nullity of contract true intent of parties wartime conditions statute of limitations appellate review burden of proof

Cited Legislation

AI generated
čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br.
čl. 60. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Iako revident naglašava da ne traži pobojnost ugovora zbog straha, izazvanog ratom, svjestan da su to elementi za poništenje ugovora iz čl. 60. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br.
čl. 117. Zakona o obveznim odnosima
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 178/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz B., zastupanog po M. T., odvjetnici u S. B., protiv tuženika K. M. iz R., radi ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 4. studenog 2004. br. Gž-141/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novskoj od 19. studenog 2002. br. P-35/00, u sjednici održanoj 16. studenog 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Navedenom prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenim 24. kolovoza 1995. i sa zahtjevom za uspostavu prijašnjeg zemljišno- knjižnog stanja i predaju nekretnina u posjed tužitelja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukidanje ili preinačenje nižestupanjskih presuda.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident nalazi u pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova da je zamjenbeni ugovor, čiju ništavost zahtjeva tužitelj, odraz prave volje stranaka i da nije sklopljen pod prisilom ili zbog drugih izvanrednih okolnosti, smatrajući suprotno, da je ugovor o zamjeni nekretnina sklopljen u uvjetima ratnoga kaosa, općeg straha i beznađa, što ga čini nemoralnim i neustavnim, tim više što prava volja stranaka nije bila zamjena nekretnina, već čuvanje istih do okončanja rata, s mogućnošću povrataka svake ugovorne strane na svoju raniju imovinu.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina stranaka, kojeg su sklopile 24. kolovoza 1995., u zgradi Općine Gradiška, a kojim je tužitelj svoje nekretnine u selu R., zamijenio za nekretnine tuženika u BiH, nakon čega je svaki od njih stupio u posjed tako stečenih nekretnina i u čijem posjedu se i sada nalaze, a tuženik je i u zemljišnim knjigama upisan vlasnikom tako stečenih nekretnina.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev nakon što su utvrdili da je tužitelj izbjegao iz Republike Hrvatske tijekom vojno-redarstvene akcije "Bljesak" početkom svibnja 1995., nastanivši se u G. kod svoje kćerke, koja tamo živi i radi u Općini, da je tužitelj sam pronašao tuženika u selu M. i nagovorio ga na zamjenu nekretnina i to nakon višekratnih uvjeravanja, da je sporni ugovor sačinila pravnica u Općini, L. Đ., 24. kolovoza 1995., glasno diktirajući sadržaj ugovora pred nazočnim strankama u zapisnik, te da nema nikakvih elemenata koji bi ukazivali na nemoralnost ili neustavnost takvog pravnog posla ili na postojanje neke druge volje stranaka od one izražene u sadržaju predmetnog ugovora.

Neosnovani su revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, koje revident nalazi u činjenici sklapanja ugovora o zamjeni nekretnina u uvjetima općeg straha, izazvanog ratnim okolnostima, uslijed kojih nije došla do izražaja prava volja stranaka, koja je bila da se sklopi ugovor o privremenom čuvanju nekretnina do okončanja ratnog stanja.

Sudovi su upravo na temelju saslušanja stranaka i svjedoka L. Đ., koja je pisala ugovor, utvrdili da je prava volja stranaka bila upravo zaključenje ugovora o zamjeni nekretnina, a ne o čuvanju istih do okončanja rata.

Stranke su suglasno tražile zaključenje upravo ugovora o zamjeni, obje su bile nazočne sastavljanju ugovora, obje su ga potpisale i svoje potpise na njima ovjerile. Tužitelj je ostao usamljen u tvrdnji da je želio sklopiti ugovor o čuvanju nekretnina, jer tuženik na takvu ponudu tužitelja nije pristao, a i svjedokinja L. Đ. je iskazala da nije na poleđini ugovora stavila uglavak o važenju ugovora samo do okončanja rata, jer o tome nije postojala suglasnost stranaka. Tužitelj nakon toga potpisao ugovor o zamjeni nekretnina i na njemu ovjerio svoj potpis, te stupio u posjed istih nekretnina i koristio ih naknadnih pet godina, sve do podnošenja tužbe.

Iako revident naglašava da ne traži pobojnost ugovora zbog straha, izazvanog ratom, svjestan da su to elementi za poništenje ugovora iz čl. 60. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZOO), koji zahtjev ne može više postaviti zbog proteka prekluzivnih rokova iz čl. 117. ZOO (subjektivnog od jedne i objektivnog od tri godine), ipak nije u pravu kada iste razloge smatra i razlozima ništavosti.

Sudovi su pravilno ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, jer upravo tužitelj, živeći kod kćerke i tražeći kroz nekoliko mjeseci pogodne nekretnine za zamjenu, nije bio pod takvim utjecajem ratnih okolnosti koje bi ga sprječavale u izražavanju prave volje za sklapanjem ugovora o zamjeni nekretnina. Tome u prilog govori i činjenica da je tužbu podnio tek pet godina nakon prestanka rata, kroz cijelo to vrijeme koristeći nekretnine koje je zamjenom stekao. Tužitelj – osim isticanja razloga pobojnosti ugovora, za koje neosnovano smatra da su istovremeno i razlozi nemoralnosti i neustavnosti pobijanog pravnog posla - ne iznosi nikakve druge konkretne razloge.

Revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, na koje ukazuje revident, nisu ostvareni, a nisu ostvareni ni oni razlozi na koje revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a glede bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a i pravilne primjene materijalnog prava, pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 16. studenog 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.