Rev-2519/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2519/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari tužiteljice Z. K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3808/10-2 od 25. svibnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8629/05 od 22. listopada 2009., 2. rujna 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice Z. K.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I./ Odbacuje se tužba tužiteljice Z. K. kojim se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj platiti tužiteljici iznos od 10.798,44 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenoga 2004. godine pa do isplate te kojim se tuženiku također nalaže platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.938,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2009. godine, pa do isplate.

II./ Nalaže se tužiteljici Z. K. nadoknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tužena Republika Hrvatska sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 kn.“

Rješenjem suda drugog stupnja riješeno je:

„Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8629/05 od 22. listopada 2009. godine u stavku I. i II. izreke.“

Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, a radi toga jer o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba. U odnosu na razloge važnosti tužiteljica se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-448/05 od 19. listopada 2005. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U konkretnom slučaju tužiteljica, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a nije određeno navela materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

Naime, da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Pri tome, kada je riječ o tzv. izvanrednoj reviziji, Vrhovni sud nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje i pronalaziti razloge zbog kojih bi pravno pitanje bilo važno za osiguranje primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revizija tužiteljice svodi se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i pravnih zaključaka nižestupanjskih sudova zbog čega reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nije dopušteno izjaviti.

S obzirom da revizija tužiteljice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, jer ne sadrži niti jedno određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tužiteljice nije dopuštena zbog čega je na temelju odredbe 392. st. 1. ZPP- a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a istu valjalo odbaciti.

Zagreb, 2. rujna 2015.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.