Revr-467/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 467/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (Ministarstvo obrane), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1822/06 od 9. siječnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-21012/04 od 21. srpnja 2006.,u sjednici održanoj 18. prosinca 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Poništava se Rješenje tuženika od 10. veljače 1994. Klasa: 112-01-94/01/02 Ur.br.: 512-20-21-94-91 i Rješenje tuženice od 15. ožujka 1994. Klasa: 114-01/94-01/01, Ur.br.: 512-20-23-94-120.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala do Rješenja tuženika od 10. veljače 1994. pa do umirovljenja 31. prosinca 2004.."

III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.525,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04), tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 kn, u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Odlučujući o žalbama obiju stranaka sud drugog stupnja je odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. i III. izreke. Odbio je i žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. II. i IV. izreke.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju, s prijedlogom da se revizija tuženice odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je temeljem čl. 174. st. 2. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj: 73/94) kadrovska komisija Ministarstva obrane Republike Hrvatske dana 5. veljače 1994. donijela mišljenje kojim se utvrđuje da zbog naročitih potreba službe i interesa oružanih snaga postoji potreba poboljšanja efikasnosti rada Ureda za obranu Č., a radi ostvarivanja čega se daje suglasnost na prijedlog predsjednika Ureda za obranu Č. da se tužiteljica stavi na raspolaganje primjenom čl. 383. a) Zakona o upravi ("Narodne novine", broj: 16/78 u slijedu izmjena i dopuna);

- da je tužiteljica djelatnica Uprave za obranu Zagreb – Ureda za obranu Č. rješenjem ministra obrane od 10. veljače 1994. stavljena na raspolaganje zbog naročitih potreba službe na razdoblje od dva mjeseca počam od 18. veljače 1994. prema odredbi čl. 383. a) Zakona o upravi, istekom kojega joj prestaje radni odnos;

- da je protiv istog rješenja tužiteljica podnijela prigovor koji je rješenjem Ministarstva obrane od 15. ožujka 1994. odbijen;

- da pobijano rješenje niti prijedlog Kadrovske komisije Ministarstva obrane dano u mišljenju od 5. veljače 1994. ne konkretiziraju razlog zbog kojeg je tužiteljicu valjalo staviti na raspolaganje.

Budući da je postojanje naročitih potreba službe bilo sporno među strankama saslušani su kao svjedoci predsjednik Kadrovske komisije i M. G. nadređeni tužiteljici u spornom razdoblju, koji nisu znali iskazati zašto je tužiteljica stavljena na raspolaganje i koje su to bile naročite potrebe službe i što se pod tim podrazumijevalo.

Navedene okolnosti opravdavaju zaključak sudova o nezakonitosti pobijane odluke.

Ne može se prihvatiti prigovor revidentice da je u ovom trenutku bilo mjerodavno mišljenje neposrednog rukovoditelja tužiteljici i da se u to mišljenje ima povjerenje.

To bi se moglo prihvatiti kad bi takva diskreciona ocjena bila zakonom određena, što ovdje nije slučaj.

Tuženica nije dokazala pa niti istakla u čemu su postojale naročite potrebe službe propisane odredbom čl. 383. a) Zakona o upravi odnosno čl. 174. st. 2. Zakona o obrani, zbog kojih bi naročitih potreba službe tužiteljicu trebalo staviti na raspolaganje i temeljem kojih bi tužiteljici prestala služba.

To je tuženica svakako trebala određeno navesti u rješenju i u slučaju spora dokazati.

Prema tome pravilna je ocjena sudova o nezakonitosti pobijane odluke, pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su je poništili.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženice odbijena kao neosnovana.

Budući je ocijenio sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je našao da trošak odgovora na reviziju nije bio potreban za vođenje ove parnice, pa ga nije ni dosudio tužiteljici.

U Zagrebu, 18. prosinca 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.