Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to property dispute value below statutory threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because the disputed property value fell below the statutory limit for appeals in property cases. The appellant sought to establish co-ownership of specific movable items and demand delivery of possession against two defendants, one of whom was a separate party in the original suit. The court applied the procedural law valid at the time of filing, which barred appeals in property disputes where the claimed value did not exceed 800,000 dinars.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama ZPP; appeals in property disputes are inadmissible if the disputed value does not exceed the statutory threshold.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2872/1990-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. S. iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik iz O., protiv tuženika S. A. iz V., koju zastupa punomoćnik P. S., odvjetnik iz V., i S. A. iz V., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 7. lipnja 1990. godine posl. br. Gž-1740/90-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 4.listopada 1989. godine posl. br. P- 1038/89-8, u sjednici održanoj dana 16. travnja 1991. godine
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika S. A. i utvrđeno je da je tužitelj S. S. suvlasnik u 1/2 dijela na pokretninama i to ijednom lusteru, jednom sakupljaču mirisa i pare iznad štednjaka, jedne svinje i jednog praseta koje su bile predmet spora među tuženicima u spisu Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-1482/88 i drugima što je tuženik S. A. dužan priznati, te mu je naloženo da prestane uznemiravati i ograničavati tužitelja u suvlasništvu, kao i da napusti svako svojatanje i zahvaćanje istih uz uspostavu suposjedovnog stanja. Takav tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu S. A. je odbijen.
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja Solin Stanka i potvrđena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tuženicu S. A..
Konstatirano je da u nepobijanom dijelu (u odnosu na tuženika S. A.) prvostepena presuda ostaje neizmijenjena.
Protiv drugostepene presude, kojom je potvrđena prvostepena presuda, reviziju je izjavio tužitelj zbog svih revizijskih razloga označenih u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP). Revident predlaže da revizijski sud ukine pobijanu i prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tuženica S. A. nije odgovorila na reviziju tužitelja, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.
Revizija nije dopuštena.
Tužba u ovom predmetu podnesena je 16. lipnja 1989. godine. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj suvlasnik nabrojanih pokretnina u 1/2 dijela, te predaja u suposjed navedenih pokretnina. Vrijednost predmeta spora u odnosu na oba tuženika, u tužbi je označena sa 850.000 dinara (sada 85 konvertibilnih) dinara.
Tužitelj je izjavio reviziju protiv drugostepene presude kojom je potvrđena prvostepena presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev protiv tuženice S. A. odbijen. Tuženici su u ovoj parnici samostalne stranke i njihove radnje ili propuštanje niti koriste niti štete drugim suparničarima (čl. 200. ZPP).
Prema tome i vrijednost predmeta spora u ovom predmetu računa se u odnosu na svakog od suparničara. To znači da je vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od tuženika 425.000 dinara (sada 42,5 konvertibilnih dinara). 0 reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostepenog suda u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Službeni list SFRJ" br. 20/90), rješava se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu tog Zakona. U vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu na snazi je bio Zakon o izmjenama ZPP ("Službeni list SFRJ" br. 74/87)a prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. tog Zakona revizija nije dopuštena u imovinsko- pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na predaju stvari, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 800.000 dinara (sada 80 konvertibilnih dinara) odnosno ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 800.000 (sada 80 konvertibilnih) dinara. Kako je tužitelj u tužbi, kao vrijednost predmeta spora, ali u odnosu na oba tuženika naveo ukupno 85 konvertibilnih dinara, to vrijednost predmeta spora u odnosu na tuženicu Solin Ankicu, kao samostalnu stranku (čl. 200. ZPP) iznosi 42,5 konvertibilnih dinara. Ta je vrijednost, dakle, manja od iznosa određenog čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, u vrijeme podnošenja tužbe, pa takova revizija nije dopuštena.
Po osnovi čl. 392. ZPP takovu reviziju valjalo je odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog revizijskog rješenja.
U Zagrebu, 16. travnja 1991. godine
Predsjednik vijeća:
mr Hrvoje Momčinović, v.r.