Revr-374/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 374/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz Z., koju zastupaju punomoćnici D. B. i M. M., odvjetnici u Odvjetničkom uredu M. & B. u Z., protiv tuženika Sveučilišta u Z., Medicinski fakultet u Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-1578/10-2

od 7. prosinca 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2442/08 od 23. lipnja 2009., 31. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici plati iznos od 17.751,53 kune sa pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke) i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.980,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke), a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 83/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP). Tuženik u reviziji navodi da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, jer smatra da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijane nižestupanjske presude, odbije tužbeni zahtjev i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka. Podredno revident predlaže reviziju prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila tuženikove navede iznesene u reviziji i prvenstveno predložila reviziju odbaciti kao nedopuštenu jer smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Podredno je tužiteljica predložila reviziju odbiti kao neosnovanu. Tužiteljica zahtijeva naknadu parničnog troška za sastav odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku tužiteljica od tuženika zahtijeva isplatu dodatka na plaću u utuženom iznosu na ime rada u posebnim uvjetima za razdoblje od ožujka 2005. do svibnja 2009. pozivajući se na odredbu čl. 48. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“, broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08 i 46/08 – dalje: KU).

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe čl. 48. i 52. KU te odredbe čl. 2. i 180. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04 i 137/04 – dalje: ZR).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz st. 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, da bi revizijski sud u skladu s naprijed citiranim zakonskim odredbama uopće mogao pristupiti ocjeni dopuštenosti revizije, odnosno ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana potrebno je da revizija sadrži slijedeće elemente: u reviziji revident mora određeno navesti pravno pitanje zbog kojeg je podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu i u reviziji revident mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Ispitujući i analizirajući revizijske navode tuženika iznesene u reviziji ovaj revizijski sud je ocijenio da tuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP. Naprotiv, revizija je sastavljena kao da se radi o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP, a navodima revizije se pokušavalo obrazložiti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Međutim, sud u revizijskom postupku u kojem odlučuje o izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP nije ovlašten ispitivati je li u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupku niti jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo ili nisu, u slučaju kad revident ne ispuni formalne pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopustivost izvanredne revizije, odnosno jasno ne formulira pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena i/ili ne izloži razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

S obzirom da prema ocjeni ovog revizijskog suda, predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 31. svibnja 2011.

Sutkinja:

Renata Šantek, v.r.