Rev-1549/2017-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1549/2017-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice R. K., OIB: ... i drugotužiteljice M. K., OIB: ..., obje iz Austrije, S./D., obje zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., Lj. L., D. V. i A. P., S. B., protiv tuženika M. B., iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Z.&B. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 306/15-2 od 10. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6160/10-66 od 31. listopada 2014., u sjednici održanoj 7. svibnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljica se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužiteljice zatražile da im tuženik isplati iznos 144.035,68 Eur u protuvrijednosti u kunama s pripadajućim zateznim kamatama te da im naknadi troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), a ujedno je tužiteljicama naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 115.000,00 kn (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom je žalba tužiteljica odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troškova povodom pravnog lijeka (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljice su podnijele reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji predlažu ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje povodom podnesene žalbe, podredno ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi te ista nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za isplatu iznosa 144.035,68 Eur u kunskoj protuvrijednosti, koji iznos tužiteljice potražuju od tuženika tvrdeći da je navedeni iznos osiguravajuće društvo isplatilo tuženiku kao njihovom punomoćniku na ime naknade štete zbog smrti srodnika, a da im tuženik taj iznos nije predao.

Tijekom postupka je utvrđeno da je srodnik tužiteljica preminuo 7. studenog 1987. uslijed prometne nesreće, a da je tuženik zastupao tužiteljice u postupku naknade štete od osiguravajućeg društva u inozemstvu. Također je utvrđeno da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu rješenjem od 30. studenog 2006. odbacilo zbog zastare kaznenu prijavu koju je prvotužiteljica podnijela protiv tuženika zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111703, 190/03 i 105/04 - dalje: KZ), te da je pravomoćnim rješenjem odbačen i prijedlog tužiteljica za preuzimanje kaznenog progona tuženika.

Tužbeni zahtjev je odbijen zbog zastare, pozivom na odredbu čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), pri čemu sudovi obrazlažu da je prema tvrdnjama tužiteljica isplata potraživanog iznosa izvršena tuženiku 11. srpnja 1991. a tužba je podnesena 3. siječnja 2008., što znači po isteku objektivnog zastarnog roka od pet godina od nastanka štete.

U reviziji revidentice ističu prethodno već iznesene tvrdnje da je u konkretnom slučaju riječ o kaznenom djelu prijevare u službi iz čl. 344. st. 3. KZ-a počinjenom od strane tuženika, radi čega se u odnosu na zastaru na ovaj slučaj treba primijeniti odredba čl. 377. ZOO-a kojom je predviđen dulji rok zastare za štetu uzrokovanu kaznenim djelom (u ovom slučaju 20 godina). U tom pravcu se svode i revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava.

Prema odredbi čl. 377. st. 1. ZOO-a kada je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja. No, navedena odredba se primjenjuje samo u slučaju kada je protiv počinitelja kaznenog djela vođen kazneni postupak i dovršen osuđujućom presudom, što u ovom predmetu nije slučaj. Suprotno iznesenom shvaćanju revidentica, valja istaći da je prema shvaćanju revizijskog suda parnični sud samo iznimno ovlašten kao prethodno pitanje utvrđivati je li šteta uzrokovana kaznenim djelom i je li počinitelj odgovoran za izvršenje tog djela. Takvu mogućnost parnični sud ima samo iznimno i to samo ako su postojale određene procesne smetnje zbog kojih je bilo apsolutno nemoguće da se protiv počinitelja kaznenog djela postupak pokreće i okonča, a što nije slučaj u ovom predmetu.

Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužiteljica odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 7. svibnja 2019.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.