III Kr-140/2013-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-140/13-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. K. zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak i 71/06.; nastavno: KZ/97) odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Samoboru od 4. prosinca 2012. broj K-49/12 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. travnja 2013. broj Kž-44/13, u sjednici održanoj 6. studenog 2013.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenog Z. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Samoboru od 4. prosinca 2012. broj K-49/12, potvrđenom u tom dijelu presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. travnja 2013. broj Kž-44/13, Z. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 3. KZ/97, pa je na temelju tog propisa, uz primjenu članka 57. stavka 4. točke c) KZ/97, osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, a na temelju članka 78. stavka 1., 2. i 3. KZ/97 prema njemu je primijenjena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju jedne godine.

Osuđeni Z. K. je po branitelju, odvjetniku M. J., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude „zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika navedenih u čl. 469. toč. 1) – 4) ZKP“, dakle, Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 143/12., 56/13.; nastavno: ZKP/08), s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „ukine pravomoćnu presudu Općinskog suda u Samoboru i drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici“ te da „odredi nadležnost bilo koga općinskog suda u Republici Hrvatskoj“. Osuđenik je po

III Kr 140/13-5

branitelju podnio i dopunu zahtjeva u kojoj predlaže odgodu izvršavanja izrečene mu kazne zatvora.

Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst; nastavno: ZKP/08) koji se, budući da je pobijana presuda postala pravomoćna nakon 1. rujna 2011., primjenjuje u postupku povodom ovog pravnog lijeka sukladno odredbi članka 574. stavka 2. tog Zakona, dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje.

Zahtjev nije osnovan.

Protivno tvrdnjama iznesenima u zahtjevu osuđenika i njegovom subjektivnom viđenju stvari, a s tim u vezi i njegovom tumačenju sadržaja odredaba članaka 38., 76. i 77. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 105/04. i 142/06.; nastavno: ZSPC) koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog događaja, prvostupanjski sud nije na štetu osuđenika povrijedio kazneni zakon kad je na inače pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio odgovarajući propis kaznenog zakona i djelo osuđenika pravno označio kao kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 3. KZ/97, a ni drugostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu osuđenika kad je odbio kao neosnovanu žalbu osuđenika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Nema, naime, nikakve sumnje da način vožnje i ponašanje osuđenika kao vozača motornog vozila, kakvo je opisano u izreci prvostupanjske presude, sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 3. KZ/97, zbog kojeg je on i proglašen krivim te pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

Neosnovano podvodeći pod istaknute povrede kaznenog zakona (a ne naznačujući o kojoj od povreda iz članka 469. točke 1. do 4. ZKP/08 bi se eventualno radilo) one činjenice koje, po osuđenikovom shvaćanju, proizlaze iz provedenih dokaza, osuđenik tvrdi da njegovo postupanje predmetne zgode nije bilo protivno odredbama članaka 38., 76. i 77. ZSPC, čije kršenje je, uz postupanje protivno odredbi članka 199. stavka 1. ZSPC (upravljanje osobnim vozilom pod utjecajem alkohola od 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi), naznačeno u činjeničnom opisu radnje kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, a to obrazlaže tvrdnjama da je, „kada je pješak stupio na kolnik na način i u stanju kako se opisuje u izreci presude (…), nalet na njega bio (…) neizbježiv“, da „čl. 76. st. (1) regulira (…) tri prometne situacije (…), međutim, niti jedna se ne odnosi na konkretnu prometnu situaciju u kojoj se pješak kreće uz desni rub kolnika i gura bicikl“, a da „čl. 77. st. (1) (…) dopunjava čl. 76. st. (1) i navodi da se (…) upotrebljava svjetlosni znak upozorenja na konkretne tri prometne situacije iz čl. 76. st. (1)“.

Opisanim tvrdnjama osuđeni Z. K. zapravo polemizira s razlozima koje prvostupanjski sud iznosi za svoja utvrđenja, iz čega proizlazi da on, nudeći svoju ocjenu provedenih dokaza i izvodeći iz njih zaključke na kojima temelji ranije citirane tvrdnje, a koji su suprotni utvrđenjima prvostupanjskog suda koja je prihvatio i drugostupanjski sud, u suštini pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom, čime pokušava ishoditi odluku ovog suda u trećem stupnju, a to je protivno zakonu i smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

III Kr 140/13-5

Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog povreda zakona navedenih u članku 517. stavku 1. točki 1. ZKP/08, a ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1. do 4. ZKP/08 prosuđuje se prema onom činjeničnom stanju koje je utvrđeno izrekom presude, a ne prema nekim drugim utvrđenjima, odnosno ne na temelju onog činjeničnog stanja koje je, prema osuđenikovom shvaćanju, trebalo utvrditi.

Ipak, valja istaći da je člankom 38. stavkom 1. ZSPC propisano da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku, a u činjeničnom opisu radnje kaznenog djela izričito je navedeno da osuđenik „nije obratio pažnju na pješaka F. M. koji se (…) kretao navedenim kolnikom u istom pravcu“; da članak 76. stavak 1. ZSPC propisuje da je vozač dužan upotrijebiti zvučni znak upozorenja kad god to zahtijevaju razlozi sigurnosti prometa, pri čemu su u točkama 1. do 3. tog stavka opisane situacije u kojima je to „osobito dužan“ učiniti, a ne situacije u kojima bi, kako to osuđenik tvrdi u zahtjevu, vozač jedino bio dužan upotrijebiti zvučni znak upozorenja; stavak 1. članka 77. ZSPC, kada propisuje mogućnost uporabe svjetlosnog znaka upozorenja umjesto zvučnog, upućuje na slučajeve iz članka 76. stavka 1. tog Zakona, dakle, ne samo na situacije iz točke 1. do 3. stavka 1. članka 76. ZSPC, već i na citirani opći dio te odredbe. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da dokazano postupanje osuđenika predstavlja kršenje i ovih propisa o sigurnosti prometa na cestama, pa nema govora o tome da bi „pogrešnom primjenom blanketnih propisa bila stvorena konstrukcija zakonski neutemeljene krivnje osuđenika“.

Zbog toga nije u pravu osuđeni Z. K. kada u svom zahtjevu ističe povrede kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1. do 4. ZKP/08, odnosno da djelo zbog kojeg je on proglašen krivim nije kazneno djelo (točka 1. članka 469. ZKP/08), da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju (točka 2. članka 469. ZKP/08), da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, odnosno da je nastupila zastara kaznenog progona ili da je progon isključen zbog amnestije ili pomilovanja ili da je stvar već pravomoćno presuđena (točka 3. članka 469. ZKP/08), odnosno da je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti (točka 4. članka 469. ZKP/08).

Slijedom iznesenog, zahtjev osuđenika nije osnovan, pa je na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu 6. studenoga 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.