II Rev-109/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-109/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz Z., protiv tuženih 1. S. R. Z., 2. Z., 3. Republike Hrvatske, i 4. Države SFRJ, radi izvršenja činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 1998. godine broj Pž-372/97-2, s kojom je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 26. studenog 1996. godine broj P-12508/92, na sjednici održanoj dana 17. veljače 2000. godine,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija, pa se ukidaju rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. siječnja 1998. godine broj Pž-372/97-2 i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 26. studenog 1996. godine broj P-12508/92 i predmet vraća na ponovno suđenje u odnosu na tužene 1. SOUR R., Z., 2. R.. u stečaju i 3. Republike Hrvatske.

II. Odbacuje se revizija kao nedopuštena u odnosu na Državu SFRJ.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojim rješenjem od 14. siječnja 1998. godine broj Pž-372/97-2 potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 26. studenog 1996. godine broj P-12508/92, s kojim su odbačene tužiteljeve tužbe protiv SOUR R.Z., R.. u stečaju Z., Republike Hrvatske, a prekinut postupak po tužbi protiv tužene SFRJ.

Protiv tog drugostupanjskog rješenja izjavio je reviziju tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da sud nije provodio nikakve dokaze odnosno da nije izvršio uvid u isprave koje je on predočio. Tvrdi da SOUR R. još uvijek postoji, a na tu je okolnost on pružio dokaze. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i vrati predmet na ponovno suđenje. Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13. u odnosu na tužbe protiv SOUR R.Z., R.. u stečaju Z. i Republike Hrvatske. Nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su u protuslovlju sa sadržajem spisa.

Tužba protiv SOUR R. je odbačena a kao razlog je navedeno da ta pravna osoba više ne postoji, odnosno da je brisana u registru trgovačkog suda. Međutim, u spisu (list broj 41) se nalazi izvadak iz registra iz kojeg proizlazi da dotična prava osoba nije brisana iz registra, već je jedino izvršeno usklađenje upisa u registru sa Zakonom o poduzećima, tako da je umjesto SOUR R. u registru upisana pravna osoba sa tvrtkom R.R. i.Z., Složeno poduzeće za razvoj, istraživanje i promet elektroničkih uređaja, aparata i sklopova, s ograničenom odgovornošću, Z., B. …. Dakle, nema prema sadržaju spisa osnova za zaključak da SOUR R. kao pravna osoba više ne postoji, odnosno da je brisan iz registra.

Tužba protiv pravne osobe R.. u stečaju je odbačena kao nedopuštena, a kao razlog tome je navedeno da tužitelj nije u stečaju prijavio svoju tražbinu, odnosno da nije pokrenuo parnicu u stečajnom postupku radi ostvarivanja svoga prava, na što je bio upućen s rješenjem od 10. srpnja i 18. rujna 1991. godine broj St- 81/91. Međutim, nakon što je donijeto prije spomenuto rješenje u stečajnom postupku, gdje je tužitelju osporena tražbina u svoti od 6,023.893,80 tadašnjih dinara, tužitelj je 30. srpnja 1991. godine (list broj 24) svojim podneskom među ostalim zatražio isplatu te svote. Istina je da u tom podnesku postavljeni tužbeni zahtjev ima formalnih nedostataka, jer tužitelj traži isplatu svote na koju glasi tražbina, koja mu je u stečajnom postupku osporena, a ne utvrđenje da on ima tražbinu u toj svoti prema stečajnom dužniku na što bi imao pravo u smislu čl. 127. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ("Narodne novine", broj 53/91). Međutim, to ne može biti razlog za tvrdnju da tužitelj nije podigao tužbu u smislu rješenja od 10. srpnja i 18. rujna 1991. godine broj St-81/91, pogotovo zbog toga što je tužitelj osoba, koja nije pravnik pa se može očekivati, da nije bio svjestan značaja tužbenog zahtjeva na činidbu i tužbenog zahtjeva na utvrđenje u svezi njegovog prava za koje smatra da mu pripada.

Sud je odbacio tužbu protiv države Republike Hrvatske, jer ona nije pravni sljednik SFRJ. Pravno sljedstvo odnosno u ovom slučaju odgovornost je pitanje materijalnog prava, pa bi tužba protiv Republike Hrvatske ukoliko nema osnova za njezinu odgovornost mogla biti odbijena.

Reviziju je valjalo odbaciti u odnosu na dio rješenja, koji se odnosi na bivšu SFRJ, jer nije dopuštena. Sud je prekinuo postupak protiv SFRJ, a s obzirom na odredbu čl. 400. st. 1. ZPP moguće je izjaviti reviziju samo protiv drugostupanjskog rješenja kojim se postupak pravomoćno završava. S rješenjem o prekidu postupak se pravomoćno ne završava, pa je u tom dijelu valjalo reviziju odbaciti na temelju čl. 392. u svezi sa čl. 400. st. 1. ZPP kao nedopuštenu.

U ostalom dijelu sud je na temelju čl. 394. u svezi sa čl. 400. st. 1. ZPP ukinuo rješenja nižestupanjskih sudova i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

U Zagrebu, 17. veljače 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.