II Rev-99/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 99/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.N. - O. - Njemačka, koga zastupa punomoćnik V.R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika "C. o. " d.d. Z. za Filijalu O., radi DEM 11.590,65 spp, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Privrednog suda Hrvatske od 17. kolovoza 1993. br. Pž-1939/93, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 25. ožujka 1993. br. P-25177/90, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.590,65 DEM s kamatama i parničnim troškom.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijane presude preinače odnosno ukinu.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se ona odbije kao neosnovana, dok se nadležni državni odvjetnik nije o njoj izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U dosadašnjem tijeku postupka utvrđene su slijedeće odlučne okolnosti:

- Dana 21. lipnja 1982. došlo je na području tadašnje općine Slavonska Požega (na cesti V. - J. ) do prometne nezgode kad su se sudarili automobil tuženikovog osiguranika od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama M.M. i traktor kojim je upravljao J.M., a tom prilikom je smrtno stradao P.S. kao treća osoba.

- Tužitelj je ustanova socijalnog osiguranja čiji je osiguranik bio P.S.. U ovoj parnici tužitelj traži da se tuženiku naloži da mu naknadi iznose koje je kroz određeno razdoblje tužitelj isplatio supruzi i djeci P.S. na ime udovičke odnosno siročadske rente.

Revident priznaje visinu tužiteljevog potraživanja, ali smatra da ga nije dužan podmiriti u cijelosti već samo u dijelu u kojem postoji odštetna odgovornost njegovog osiguranika M.M., ali ne i u dijelu u kojem postoji takva odgovornost vozača traktora, budući da vlasnik tog traktora nije bio osiguran od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, a po njemačkim propisima pravne osobe nemaju pravo na naknadu prema društvu za osiguranje kad je šteta nastala od neosiguranog vozila.

Izneseno stajalište tuženika nije po shvaćanju ovog Vrhovnog suda pravilno. Prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao tužiteljev osiguranik P.S. dogodila se na području tadašnje SFRJ (sada je to područje Republike Hrvatske), pa je za pitanje odštetne odgovornosti mjerodavno pravo te države kao lex loci delicti commissi. U smislu odredbe čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list", br. 29/78 - dalje: ZOO) u slučaju nezgode u kojoj su sudjelovala dva ili više motornih vozila u pokretu, za štetu što je pretrpe treće osobe, imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno. To znači (čl. 414. st. 1. ZOO) da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju. U skladu s time tužitelj je mogao naknadu cjelokupnog utuženog iznosa tražiti od tuženikovog osiguranika M.M., budući da on i vlasnik traktora koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi od 21. lipnja 1982. solidarno odgovaraju tužitelju. Prema odredbi čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Službeni list" br. 24/76) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, zajednica osiguranja kod koje se osigurao korisnik odnosno vlasnik motornog vozila mora nadoknaditi štetu koju je korisnik odnosno vlasnik ili vozač motornog vozila dužan nadoknaditi na temelju pravnih pravila o odgovornosti zbog upotrebe motornog vozila, a koja je nanesena zbog smrti, ozljede tijela ili zdravlja neke osobe ili uništenja odnosno oštećenja nečije stvari, osim stvari primljenih na prijevoz, i to najviše do visine ugovorenih osiguranih svota. Prema tome, tuženik je, jednako kao i njegov osiguranik M.M., u obvezi platiti tužitelju cjelokupni utuženi iznos, neovisno o tome postoji li takva obveza i vlasnika traktora i koji je njen opseg. Zato su tuženikovi revizijski navodi glede odgovornosti vozača traktora M. neodlučni u ovoj parnici, a njegova tvrdnja da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno je neosnovana. U reviziji tuženik ističe i da su procesne odredbe bitno povrijeđene, no u tom pogledu ne daje nikakovo obrazloženje, a bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) nije se ostvarila.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer nije bio potreban radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 11. svibnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.