Usž-1387/2025-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske



Poslovni broj: Usž-1387/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME

REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske

u vijeću sastavljenom od

sudaca toga suda

Marine Kosović Marković

,

predsjednice vijeća

, mr.sc.

Inge Vezmar Barlek

i

Kristine Senjak Krunić

,

članica vijeća

te

više sudske savjetnice

Ivane Jasprica Konjuh

,

zapisničarke

, u upravnom sporu

tužitelja

Grada Splita

,

Obala kneza Branimira 17

,

Split

,

OIB: 78755598868

, protiv

tuženika

Ministarstva hrvatskih branitelja

,

Zagreb

,

Trg Nevenke Topalušić 1

,

OIB: 95131524528

,

kojeg zastupa

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu

,

Gundulićeva 29a

, uz sudjelovanje

zainteresiranih osoba

ŠP

iz

[adresa]

,

[adresa]

,

OIB: [osobni identifikacijski broj]

, radi davanja stana u najam sa zaštićenom najamninom i pravom otkupa, odlučujući o žalbi

tužitelja

protiv presude

Upravnog suda u Splitu

,

poslovni broj: Usl-1163/2024-9

od

14. siječnja 2025.

, na sjednici vijeća održanoj

30. travnja 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba i potvrđuje presuda

Upravnog suda u Splitu

,

poslovni broj: Us l-1163/2024-9

od

14. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja

tuženika

Ministarstva hrvatskih branitelja

,

KLASA: UP/I-371-06/02-01/5243

,

URBROJ: 522-4/2-1-24-16

od

22. ožujka 2024.

1.1. Rješenjem

tuženika

određeno je da je

zainteresirana osoba

ŠP

iz

[adresa]

,

[adresa]

, rođenom

..1961.

,

OIB: [osobni identifikacijski broj]

, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata IX. s 30% oštećenja organizma, utvrđuje pravo na najam skupine sa zaštićenom najamninom i pravom na otkup, korištenog stana u vlasništvu

Grada Splita

, na adresi

[adresa]

,

[adresa]

, u prizemlju, površine 58,00 m2.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi odredbu članka 83. stavak 2. podstavak 4. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji kojom je propisano da osobe utvrđene Zakonom, ako nemaju riješeno stambeno pitanje ili je riješeno na neodgovarajući način, imaju pravo na stambeno zbrinjavanje mogućnošću kupnje stana ili kuće u državnom vlasništvu ili u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojoj pet godina neprekidno prebivaju. Ukazuje da se u konkretnom slučaju ne radi ni o stanu ni o kući, već o dijelu poslovnog prostora te da se stambeno zbrinjavanje hrvatskog branitelja ne može riješiti otkupom istog pozivom na odredbu članka 83. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, budući poslovni prostor u svojoj naravi služi obavljanju poslovne djelatnosti sukladno Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Ističe da „zemljišnoknjižni uložak“ iz kojeg je vidljivo da je Grad na etaži prizemlja jedino vlasnik poslovnog prostora, predstavlja jedini relevantan dokaz namjene predmetnog prostora. K tome nadodaje da pobijano rješenje tuženika ne sadržava ni odgovarajuću zemljišnoknjižnu oznaku nekretnine niti da površina navedena u rješenju odgovara površini upisanog poslovnog prostora zbog čega bi i sam otkup utemeljen na ovako manjkavom rješenju bio neprovediv u zemljišnoj knjizi. Zaključno, navodi da je prvostupanjski sud bez obrazloženja odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje vještaka geodeta i vještaka građevinske struke. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da Sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Početno valja reći da nije osnovan žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud bez obrazloženja odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje vještaka geodeta, a po potrebi i vještaka građevinske struke. Naime, sukladno članku 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima, međutim, dužan je u obrazloženju presude dati razloge za odbijanje dokaznih prijedloga tužitelja, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud pravilno odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje vještaka geodeta, a po potrebi i vještaka građevinske struke jer je ocijenio da je provođenje tog dokaza nepotrebno i da se, s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze, može donijeti pravilna i zakonita odluka.

6. Odredbom članka 83. stavka 4. alineja c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., 156/23., dalje: ZHBDR) propisano je da pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita odnosno mogućnost kupnje stana uz obročnu otplatu po pristupačnijim uvjetima od tržišnih glede kamata i rokova otplate, kupnjom stana u državnom vlasništvu ili u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojem pet godina neprekidno prebivaju, dodjelom financijske potpore prilikom kupnje ili izgradnje prve nekretnine te za razliku u površini, nastavak izgradnje i dovršenje obiteljske kuće, za poboljšanje uvjeta stanovanja te ostvarenjem prava na javni najam stanova u vlasništvu Republike Hrvatske imaju hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata od I. do X. skupine i članovi uže obitelji umrloga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s istim oštećenjem organizma.

7. Odredbom članka 2. stavak 1. Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“, broj: 60/19., dalje: Odluka) propisano je da su predmet prodaje prema ovoj Odluci stanovi u vlasništvu Grada Splita kao posebni dijelovi nekretnine, a koriste ih najmoprimci na temelju ugovora o najmu stana na određeno vrijeme, korisnici stanova sa slobodno ugovorenom najamninom statusom priznatom na temelju drugih akata i korisnici bez valjanog pravnog osnova.

8. Nije sporno da zainteresirana osoba ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX. skupine - 30% oštećenja organizma utvrđenog na temelju rješenja Ministarstva obrane, Uprave za obranu Split, Ureda za obranu Split, KLASA: UP/I-562-02/97-121/380, URBROJ: 512-157-97-6 od 8. srpnja 1997., pravomoćnog od 3. lipnja 1999.

8.1. U postupku je sporno može li predmetni prostor u vlasništvu Grada Splita, na adresi [adresa], u prizemlju, površine 58,00 m2, za koji je u zemljišnoj knjizi kao namjena prostora upisano da se radi o poslovnom prostoru (izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 8. svibnja 2024.), poslužiti za stambeno zbrinjavanje sukladno citiranoj odredbi članka 83. stavka 4. alineja c ZHBDR-a i članka 2. stavak 1. Odluke.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da zainteresirana osoba predmetni prostor, uz pristanak tužitelja, koristi od 1998. godine. Iz fotografija, koje su sastavni dio zahtjeva za dodjelu stambenog kredita i koje prileže spisu, jasno proizlazi da je predmetni prostor uređen kao stambeni prostor. Nadalje, iz izjave predstavnika stanara proizlazi da se predmetni prostor koristi za stanovanje obitelji zainteresirane osobe i da se u istom prostoru ne obavlja nikakva poslovna djelatnost. Ovakvo utvrđenje proizlazi i iz, spisu priležeće, uredovne bilješke Grada Splita, Službe za imovinsko-pravne poslove i gospodarenje gradskim resursima, KLASA: 372-01/07-01/423, URBROJ: 2181/01- 12/30-09-2 od 1. rujna 2009., kao i iz uplatnica za komunalnu naknadu i uređenje voda, vodovod i kanalizaciju te mjesečnu pristojbu za HRT.

10. Navodi žalbe, da se iz knjižnog stanja u zemljišnoj knjizi proizlazi da se radi o poslovnom prostoru, ponovljene su navedene tužbe čija je osnova pravilno otklonio prvostupanjski sud, a koje obrazloženje ovog

Suda

u potpunosti prihvaća. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja, time što nije izvršena prenamjena poslovnog prostora u stambeni prostor ne znači da se navedeni prostor stvarno ne koristi kao stambeni prostor. Trenutačni upis namjene u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom stanju i stvarnoj namjeni s obzirom na to da se prostor od 1998. godine koristi kao stambeni prostor. Također, činjenica da se predmetni prostor u zemljišnoj knjizi vodi kao poslovni prostor nije propisana zapreka (u smislu

ZHBDR-a

i Odluke) za priznavanje traženog prava.

10.1. Sukladno odredbi

članka 130.

stavka 3.

ZUS-a

žalbeni prigovor

tužitelja

kojim iznosi razliku površine (da je površina predmetnog prostora u osporenom rješenju

tuženika

manja, odnosno da ne odgovara površini u zemljišnim knjigama upisanih poslovnih prostora kojih je

tužitelj

vlasnik

), nije dopušten budući da

tužitelj

na razliku površine nije ukazivao u tužbi niti na raspravi pred prvostupanjskim sudom.

10.2. Konačno, nije od utjecaja žalbeni prigovor da bi osporeno rješenje

tuženika

onemogućilo provedbu upisa u zemljišnoj knjizi, jer ne sadrži zemljišnoknjižnu oznaku predmetnog prostora, s obzirom da provedba priznavanja prava na stambeno zbrinjavanje u zemljišnoj knjizi nije predmet ove upravne stvari.

11. Kako se, prema ocjeni ovog

Suda

, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe

članka 135.

stavka 1.

ZUS-a

odlučiti kao u izreci presude.

U

Zagrebu

,

30. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković