Revr-190/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 190/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. J. iz G., koju zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u B., protiv tuženika M. d.d., Z., kojega zastupa punomoćnik S. R., mag. iur., radnik tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1687/10 od 18. studenoga 2010., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž-1687/10 od 30. prosinca 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-212/09 od 22. travnja 2010., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-212/09 od 12. listopada 2010., u sjednici održanoj 23. studenoga 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-212/09 od 22. travnja 2010., ispravljenom rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-212/09 od 12. listopada 2010. odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi nezakonitom odluka tuženika od 21. siječnja 2009. kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 27. rujna 2005. izvanrednim otkazom ugovora o radu zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa te zahtjev da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na njezino dosadašnje radno mjesto i priznati joj sva prava iz radnog odnosa te joj isplatiti plaću od 21. siječnja 2009. do isplate sve sa zateznim kamatama.

đer je odbijen zahtjev da se utvrdi da nije zakonita odluka tuženika kojim se Tako

tužiteljica udaljuje s posla privremeno s danom 19. siječnja 2009. te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 3.620,00 kn.

Županijski sud u Bjelovaru je presudom poslovni broj Gž-1687/10 od 18. studenoga 2010., ispravljenom rješenjem tog suda poslovni broj Gž-1687/10 od 30. prosinca 2010 potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje te traži trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se primjenjuje na ovaj spor u postupanju s revizijom temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu kojim se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

U obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, pa i o činjenici na koju ukazuje revidentica da nižestupanjski sudovi smatraju kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zakonita unatoč tomu što u izreci nisu opisane konkretne povrede radnih dužnosti. Zbog toga ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revidentica.

Revidentica većim dijelom u reviziji ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje osporavajući da je prilikom provedbe inventure … 2009. uopće utvrđen manjak, sama ocjenjuje sadržaj nalaza vještaka, no te navode ovaj sud nije ocijenio, jer se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može se izjaviti revizija kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP. Tužiteljica ponavlja u reviziji nove činjenice koje je iznosila u žalbi tj.da su svi zaposlenici u prodavaonici u B. preuzimali robu, mijenjali jedan drugog za vrijeme godišnjeg odmora, bolovanja i sl., da pritom nije nikada bila izvršena inventura, da je došlo do spajanja trgovina tuženika … i … kojom prilikom da je sva roba bila zapakirana i prevezena u skladište u Z., da bi potom za oko mjesec dana roba bila dovezena u B. i da ni tada nije obavljena inventura. Te činjenice nije ocjenjivao drugostupanjski sud pravilnom se pozivajući na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP. Tužiteljica tim činjenicama ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg razloga, kako je već rečeno, nije dopušteno izjaviti reviziju.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 21. siječnja 2009. te odluka tuženika o privremenom udaljenju s rada s danom 19. siječnja 2009. i u revizijskoj fazi postupka je sporno jesu li te odluke zakonite.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu poslovođe u trgovini u B. na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 27. rujna 2005,

- da je ugovor tuženik svojom odlukom od 21. siječnja 2009. izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da je tužiteljici ugovor o radu izvanredno otkazan zbog inventurnog manjka koji je utvrđen provođenjem inventure … i … 2009., te kada se uzmu u obzir svi prigovori tužiteljice koji se tiču priznanja manjka s osnova kala, rastepa, loma i kvara, kao i tvrdnji da je u trgovini bilo robe koja nije popisana zbog nedostatka deklaracija, da utvrđen inventurni manjak iznosi najmanje 25.702,17 kn,

- da je poslodavac omogućio tužiteljici iznošenje obrane, a prije donošenja odluke o otkazu tuženici o namjeri otkazivanja ugovora o radu savjetovao sa Radničkim vijećem koje je bilo suglasno s donošenjem takve odluke,

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa o kojem nije odlučeno te je u zakonom propisanom roku podnijela tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena i da radni odnos nije prestao, jer se i ovaj sud slaže sa pravnim stajalištem nižestupanjskih sudova da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa kod tuženika više nije moguć.

Tužiteljica je radila na radnom mjestu poslovođe te je prema odredbama Pravilnika o sistematizaciji i kategorizaciji radnih mjesta tuženika bila odgovorna za poslovanje cijele trgovine. Prilikom provedbe inventure … i … siječnja 2009. utvrđen je manjak od 435.628,59 kn, pa kada se taj iznos umanji za dopušteni manjak (s naslova kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovini) te još za 50.000,00 kn, ako se uvaži iskaz tužiteljice da je u tom iznosu bilo u trgovini robe koja nije bila popisana zbog nedostatka deklaracija, ostaje inventurni manjak od najmanje 25.702,17 kn za postojanje kojeg tužiteljica nije navela ni jedan prihvatljivi razlog. Spomenuti iznos prelazi iznos manjka koji je dopušten prema važećem Pravilniku o dopuštenom manjku s naslova kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovini.

Poslovođa odgovara poslodavcu za uredno i zakonito poslovanje pa činjenica da je u trgovini, u kojoj je tužiteljica bila poslovođa, inventurom utvrđen nedopušteni manjak predstavlja i po ocjeni ovog suda tako tešku povredu radne obveze zbog koje se može donijeti odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu po čl. 114. ZR, jer uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Iako u izreci Odluke o otkazu ugovora o radu od 22. siječnja 2009. nije opisana teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje je tužiteljica dobila otkaz nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili da je ista zakonita, jer se iz razloga odluke vidi da je ta odluka donesena između ostalog i zbog činjenice što je prilikom provedbe inventure … i … 2009. utvrđen manjak u trgovini u kojoj je ona bila poslovođa. Ovaj sud se slaže sa stajalištem nižestupanjskih sudova da je ta povreda radne dužnosti toliko teška da se već samo zbog nje može donijeti odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu pa nije bilo potrebe ispitivati i ostale povrede radne dužnosti koje se spominju u razlozima sporne odluke od 21. siječnja 2009.

Tuženik je mogao tužiteljicu privremeno udaljiti s rada obzirom na težinu povrede, jer se Radničko vijeće suglasilo sa donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu pa ni odluka o privremenom udaljenju s posla nije nezakonita. Postupak prije otkazivanja proveden je zakonito pa zbog iznesenog ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zato je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP presudio kao u izreci.

U Zagrebu, 23. studenoga 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.