Revr-671/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 671/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. K. iz B., koga zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika-protutužitelja D. d.d. iz B., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika- protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1383/08-2 od 14. srpnja 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama posl. br. P-104/07-62 od 31. prosinca 2007., u sjednici održanoj 1. travnja 2009.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu naknade plaće u iznosu 135.344,20 kn sa zateznim kamatama.

U preostalom dijelu revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2006. isplati 135.344,20 kn sa zateznim kamatama, - u toč. II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je radni odnos između stranaka prestao s danom 28. lipnja 2002., - u toč. III. izreke tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu 24.586,75 kn, - u toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva i usvajanjem protutužbenog zahtjeva, ili da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj kao tuženikov radnik tijekom 1997. doživio prometnu nezgodu, a zbog posljedica ozljeđivanja je potpuno izgubio vid, te je nakon završetka bolovanja tuženik ga uputio na profesionalnu rehabilitaciju radi osposobljavanja za poslove telefonista, a tužitelj je prekvalifikaciju završio 28. lipnja 2002.,

- da su stranke 19. travnja 1998. potpisale sporazum u kojem je navedeno da zaposlenik izjavljuje da mu je poznato kako navedeno radno mjesto telefonista kod poslodavca ne postoji u popisu radnih mjesta, te da je poslodavac 10. travnja 1998. izdao potvrdu o prerasporedu zaposlenika na radno mjesto telefonista isključivo radi ostvarenja prava na prekvalifikaciju, da se zaposlenik odriče prava traženja prerasporeda na radno mjesto telefonista po dovršetku postupka prekvalifikacije,

- da radni odnos između stranaka nije prestao,

- da naknada plaće za tužitelja od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2006. iznosi 135.344,20 kn.

Ocijenivši sporazum stranaka od 19. travnja 1998. bez pravnog učinka jer ga je tuženik potpisao kao slijepa osoba protivno odredbi čl. 53. st. 1. toč. 4. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98) prema kojoj je za pravnu valjanost svih pravnih poslova među živima koje osobno poduzimaju slijepi ili gluhi koji ne znaju čitati, ili nijemi koji ne znaju pisati potreban oblik javnobilježničkog akta, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, a time je materijalno pravo pravilno primijenjeno. U smislu odredbe čl. 85. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03 – dalje u tekstu: ZR) za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće, a prema odredbi st. 3. toga članka – radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. U konkretnom slučaju tužitelj kao radnik nije odgovoran što je došlo do prekida rada jer mu tuženik kao poslodavac nakon prekvalifikacije za poslove telefonista nije osigurao poslove toga radnog mjesta, a nije mu otkazao ugovor o radu, pa je tužitelj ostvario pravo na naknadu plaće u utuženom iznosu.

Na dosuđeni iznos naknade plaće tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate (čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima

"Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99).

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP). Naime odredbom čl. 315. st. 3. ZPP propisano je – ako se ročište održi pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac, odnosno vijeće može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju i svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza. Stoga iako je prvostupanjski sud rješenjem od 26. listopada 2007. posl. br. P-104/07-59 pozvao stranke da se do ročišta 21. prosinca 2007. izjasne jesu li suglasne da se ponovno ne saslušavaju stranke,već da se pročitaju zapisnici o njihovom saslušanju, a tuženik je u podnesku od 20. prosinca 2007. istaknuo potrebu za dodatno saslušanje stranaka na okolnosti iz protutužbe, prvostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je pročitao zapisnik o saslušanju stranaka, smatrajući nepotrebnim izvoditi njihovo nastavno saslušanje, a sud je ovlašten odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP).

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija prihvaćanje tužbenog zahtjeva (čl. 393. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Tuženik u protutužbi a niti tijekom glavne rasprave nije naznačio vrijednost predmeta spora, a niti ga je prvostupanjski sud pozvao da to učini u smislu odredbe čl. 40. st. 4. ZPP.

U smislu izmijenjene odredbe čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08) ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. toga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom članku najkasnije do zaključenja glavne rasprave smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn. Kako vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev ne prelazi 100.000,00 kn revizija tuženika u dijelu kojim se pobija odbijanje protutužbenog zahtjeva nije dopuštena, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 1. travnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.