I Kž-983/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 983/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. S., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru od 05. rujna 2008. godine, broj Kv-59/07. (K-11/01) u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđenog I. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev osuđenog I. S. za obnovu kaznenog postupka pravomoćno dovršenog presudom Županijskog suda u Zlataru, od 05. rujna 2002. godine, broj K-11/01., koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2006. godine, broj I Kž-997/02., kojom je I. S. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00 i 51/01; u daljnjem tekstu:KZ) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Protiv navedenog rješenja os. I. S. podnio je žalbu putem svojih branitelja M. P., odvjetnika iz Z., te H. B., odvjetnice iz R., ne navodeći posebno žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i dopusti obnova pravomoćno dovršenog kaznenog postupka ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Ujedno su stavili zahtjev da sud na sjednicu vijeća pozove njegove branitelje. Taj zahtjev nije osnovan jer se, u skladu s odredbom iz čl. 399. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u

I Kž 983/08-3

daljnjem tekstu: ZKP) na postupak o žalbi protiv rješenja ne primjenjuje odredba iz čl. 374. ZKP-a.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 399. u svezi s čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

Žalba osuđenika nije osnovana.

Pobijajući rješenje žalitelj navodi da je Trgovački sud u Zagrebu dana 07. rujna 2004. godine, donio presudu broj Tk-15/04., protiv osuđenika zbog privrednog prijestupa, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna za djelo s istim činjeničnim supstratom kao i u pravomoćnoj presudi u kaznenom postupku pa je tako za isto djelo u dva navrata sankcioniran, što je zakonom nedopušteno. Stoga smatra, da su sudovi pogrešno kvalificirali kazneno djelo i pogrešno primijenili odredbe Zakona o platnom prometu u zemlji. Nadalje ističe da je sud prvog stupnja istaknutu činjenicu prilikom donošenja pobijanog rješenja također propustio uzeti u obzir, a ona zapravo predstavlja nove dokaze prikladne za obnovu postupka.

Međutim, protivno navedenim žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je, nakon provedenih izvida u smislu odredbe iz čl. 409. st. 2. ZKP-a i pribavljenog mišljenja državnog odvjetnika u kojem je navedeno kako je zahtjev za obnovu neosnovan, procijenio da novi dokazi nisu prikladni da dovedu do obnove postupka te je, u smislu odredbe iz čl. 410. st. 1. ZKP-a, odbio osuđenikov zahtjev.

Naime, činjenica što je Trgovački sud u Zagrebu dana 07. rujna 2004. godine, pod brojem Tk-15/04., donio presudu kojom je osuđeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna za privredni prijestup, koji se zasniva na istom činjeničnom supstratu, ne može utjecati na donošenje pozitivne odluke o obnovi kaznenog postupka, jer je u navedenom postupku pred Trgovačkim sudom žalitelj odgovarao prema čl. 55. Zakona o platnom prometu u zemlji (nije vodio sredstva na računima kod ovlaštenih organizacija i nije preko njih vršio plaćanja), a ne prema Kaznenom zakonu.

Slijedom toga, sud prvog stupnja u pobijanom rješenju pravilno utvrđuje da presuda Trgovačkog suda nije prikladan dokaz za obnovu postupka, jer prema našem kaznenom zakonodavstvu, osuđenikovo protupravno postupanje iz zone privrednog prijestupa ne utječe na istovremenu kaznenopravnu odgovornost prema Kaznenom zakonu za kazneno djelo iz čl. 337. KZ (neovisno o činjeničnom supstratu), radi čijeg počinjenja je u konkretnom slučaju i donesena pravomoćna presuda.

Slijedom iznijetog, žalbeni navodi osuđenika ne dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja i suprotno tvrdnji žalitelja, u konkretnom slučaju, nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka u korist osuđenika, jer iznijete činjenice i podnijeti novi dokazi, sami za sebe a niti u svezi s prijašnjim dokazima, nisu prikladni prouzročiti osuđenikovo oslobođenje ili osudu po blažem zakonu (čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP-a).

I Kž 983/08-3

Kako žalba osuđenog I. S. nije osnovana, a prilikom ispitivanja pobijanog rješenja nisu nađene povrede iz čl. 398. st. 4. ZKP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja uvijek pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, kao neosnovanu odbiti i riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 23. prosinca 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.