Revr-1495/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1495/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz B., kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika B. d.d. iz V., radi utvrđenja djelomične ništavosti sporazuma i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1063/2014-3 od 10. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-522/2013-12 od 23. travnja 2014., u sjednici održanoj 24. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I Utvrđuje se da je djelomično ništav Sporazum o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika B. d.d. sklopljen 18. svibnja 2007. između tužiteljice, zastupane po Udruženju radnika B. iz V., P. M., odvjetnika iz V., M. B., odvjetnika iz V. i Đ. P., odvjetnika iz V., kao pravnih zastupnika Udruženja i radnika s jedne strane i tuženika B. d.d. proizvodnje i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda iz V., ... s druge strane i to:

u točki 2. st. 6. koji glasi:

„Radno neangažirani radnici putem Udruženja i svojih punomoćnika, uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i priznanje staža iz prethodnih stavaka prihvaćaju kao cjelovitu isplatu svih svojih potraživanja i zadovoljenje prava od bivšeg poslodavca, te priznaju, da su tom isplatom i priznanjem radnog staža u cijelosti namireni, kako za otpremnine, tako i za neisplaćene plaće s kamatama, čime se odriču svih daljnjih potraživanja po tim osnovama.“,

u točki 3. st. 2. koji glasi:

„Radno neangažirani radnici koji su pokrenuli sudske postupke, radi utvrđenja i priznanja radnog staža, te naplate svojih potraživanja po tome osnovu, obvezuju se povući podnesene tužbe, ovršne ili druge prijedloge za naplatu svojih potraživanja i odreći se od daljnjih tužbenih zahtjeva, ovrha i sl.“,

u točki 4. dio teksta koji glasi:

„… te se obvezuju, da će nakon potpisa ovog Sporazuma, a najkasnije u roku 8 (osam) dana povući sve podnesene tužbe, ovršne i druge prijedloge za naplatu i u ime svojih opunomoćitelja odreći se tužbenih zahtjeva kao i pokretanja bilo kakvih drugih postupaka, radi utvrđenja prava ili naplate potraživanja iz ovog Sporazuma po njegovom izvršenju.“ II Nalaže se tuženiku B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda iz V. ... da tužitelju D. B. iz B., ..., isplati 24.000,00 kuna (slovima:dvadesetčetiritisućekuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate, kao i da tužiteljici naknadi sav prouzročeni parnični trošak, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Ujedno je rješenjem naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 295,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da se ukinu presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema izričitoj odredbi st. 3. čl. 382. ZPP-a, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti predmetnog sporazuma utvrđujući u bitnome da je sklapanje tog pravnog posla bila stvar slobodne volje ugovornih strana, odnosno da osporeni sporazum nije djelomično ništetan budući sklapanje različitih sporazuma kojima se uređuju prava drugačijih skupina radnika ne dovodi do diskriminacije, tj. do nezakonitog (različitog) uređenja prava radnika u odnosu na druge takve osobe u usporedivoj situaciji.

Glede dužnosti da određeno naznači pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, revident je postavio četiri određena materijalnopravna pitanja i jedno postupovnopravno pitanje.

Međutim, iako je određeno naznačio pravna pitanja zbog kojih podnosi izvanrednu reviziju, u sadržaju revizije nisu izloženi mjerodavni razlozi o tome zašto revident smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (što je jedna od temeljnih postupovnopravnih pretpostavki dopustivosti ovakve revizije - čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Naime, revident u tom smislu ističe „da su sva navedena pravna pitanja od izrazite važnosti kako za osiguranje jedinstvene primjene zakona, tako i za ravnopravnost građana, jer u sudskoj praksi Vrhovnog suda nikada nije zabilježen ovakav slučaj, odnosno ovakvo rješavanje pitanja koja su usko povezana s radnim statusom radnika kod određenog poslodavca.“

Pritom se revident izrijekom poziva na odredbe čl. 2. i čl. 14. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 137/04 - pročišćeni tekst) te čl. 54. Ustava Republike Hrvatske.

Ovakav sadržaj revizije ne može se podvesti pod slučaj u kojem bi postojali razlozi za podnošenje izvanredne revizije. To stoga što revident o postavljenim pitanjima ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, na moguća buduća različita shvaćanja (zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba) ni na zauzeto shvaćanje ovog suda s kojim shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne bi bilo podudarno. Revident u podnesenoj reviziji zapravo osporava pravilnost primjene materijalnog prava, a dijelom i činjeničnog utvrđenja, međutim, revizijski sud u ovakvom slučaju ispituje pobijanu presudu samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

Revizija tužitelja zbog toga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene.

Iz tih je razloga revizija nedopuštena, slijedom čega je, primjenom odredbe iz čl. 392.b st. 2. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.