Rev-2845/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vesne Milošević, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz M., koga zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u D., protiv tuženika Hotelsko-turističkog poduzeća B. iz D., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 28. srpnja 1992. br. Gž-234/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 9. travnja 1992. br. P-956/91, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 1993.
Legislator headnote
AI generatedRev-2845/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2845/1992-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vesne Milošević, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz M., koga zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u D., protiv tuženika Hotelsko-turističkog poduzeća B. iz D., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 28. srpnja 1992. br. Gž-234/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 9. travnja 1992. br. P-956/91, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 1993.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nepravovremena.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja odluke tuženika od 13. VI 1991. godine o prestanku radnog odnosa tužitelja, te radi obvezivanja tuženika, da vrati tužitelja u radni odnos na radno mjesto konobar II i naknadi mu izgubljeni osobni dohodak i druga primanja iz radnog odnosa do ponovnog stupanja na rad.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio potpunu i dopuštenu reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači na način da bude prihvaćen tužbeni zahtjev, a tuženik obvezan na naknadu parničnog troška tužitelju.
Revizija je nepravovremena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
Iz podataka u spisu predmeta proizlazi, da je pobijana drugostupanjska presuda uručena ovlaštenom punomoćniku tužitelja dana 26. VIII 1992. godine, koji se dan smatra danom dostave te odluke tužitelju, dok je reviziju tužitelj izjavio putem preporučene pošiljke koju je predao pošti dana 26. IX 1992. godine koji se dan u smislu odredbe čl. 113. st. 2. ZPP, smatra danom predaje sudu kojemu je revizija upućena.
Kako je međutim propisani zakonski rok za podnošenje revizije od 30 dana istekao protekom dana 25. IX 1992. godine, to iz izloženog slijedi da je revizija tužitelja koja je izjavljena dana 26. IX 1992. godine podnesena nakon proteka propisanog zakonskog roka, pa je istu temeljem ovlaštenja iz čl. 392. ZPP valjalo odbaciti kao nepravovremenu.
U Zagrebu, 16. prosinca 1993.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.