I Kž-779/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 779/04-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 1. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 26. siječnja 2004. br. K-60/00, u sjednici održanoj dana 18. srpnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja optuženika K. V.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. A. Š., ukida se pobijana presuda i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 26. siječnja 2004. br. K-60/00, Županijski sud u Puli proglasio je krivim opt. A. Š. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona. Na temelju istih zakonskih propisa optuženik je za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci.

U ovu kaznu optuženiku je, na temelju čl. 63. Kaznenog zakona, uračunato vrijeme lišenja slobode u trajanju od jednog dana.

Po čl. 82. st. 1. i 2. Kaznenog zakona od optuženika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 15.000 USD u protuvrijednosti kuna, prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan ispunjenja obveze.

Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u daljnjem tekstu ZKP) oštećenik Zračna luka P. upućena je sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva na parnicu.

Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP optuženik je presuđen na plaćanje troškova provedenog postupka u paušalnom iznosu od 4.000,00 kn i troškova nagrade i nužnih izdataka punomoćnice oštećenika u iznosu od 292,80 kn.

I Kž 779/04-5

Ovu presudu, pravodobno podnesenom žalbom, pobija opt. A. Š. po branitelju K. V. odvjetniku iz Z.

Žalba je podnesena iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak ili da se preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Po razgledanju spisa, u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podneskom od 10. rujna 2004. br. KŽ-DO-1524/04 dostavlja mišljenje u kojem se očituje o žalbenim navodima optuženika, koje smatra neosnovanim, pa predlaže da se žalba optuženika odbije i da se potvrdi presuda suda prvog stupnja.

U podnesenoj žalbi optuženik moli da ga se izvijesti o sjednici vijeća, čemu je udovoljeno, pa su o sjednici vijeća izvješćeni, uz Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, optuženik i njegov branitelj. Obavijest optuženiku o održavanju sjednice vijeća u dva je navrata vraćena Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uz napomenu da je o istoj obaviješten, ali da preporučenu pošiljku nije podigao, a branitelj optuženika K. V., odvjetnik iz Z. izvijestio je vijeće da je on optuženika izvijestio o održavanju sjednice vijeća. Time su se stekli uvjeti iz čl. 374. st. 4. ZKP i sjednica je održana u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja optuženika, K. V. Žalba optuženika je osnovana.

Nije, doduše, u pravu žalitelj kad tvrdi da bi prvostupanjski sud počinio i jednu od u žalbi istaknutih bitnih povreda odredaba Zakona o kaznenom postupku.

Tako nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP, tj. da bi optužba bila prekoračena djelomičnim mijenjanjem činjeničnog opisa inkriminiranog kaznenog djela čime pak bi došlo do narušavanja identiteta optužbe iz presude. Ovu povredu postupka žalitelj vidi u okolnosti što sud, iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, ispušta riječi ključne za inkriminaciju, a to su po njemu riječi "protivno ovlaštenju i bez evidencije".

Potom žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud izmijenio i vrijeme počinjenja kaznenog djela, a izmijenjen je i naziv oštećenika u ovom kaznenom postupku.

Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi obrazlaže takvo svoje postupanje ustvrdivši da se radi o izmjenama u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, što kao pravilno prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. U konkretnom slučaju ne radi se o povredi objektivnog identiteta optužbe i presude, jer je prvostupanjski sud presudu donio na temelju činjeničnog stanja utvrđenog na glavnoj raspravi, a u činjenim izmjenama nije izašao izvan granica opisa događaja kako ga je dala optužba. Radi se o istom događaju i istim radnjama, kako u optužnici tako i u presudi. Zato je u tom dijelu neosnovana žalba optuženika.

I Kž 779/04-5

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. Ovu žalbenu osnovu žalitelj obrazlaže na način da najprije parafrazira zakonski tekst te povrede postupka, a potom obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer da su odlučne činjenice dijelom ostale neutvrđene, a sadržajna nepodudarnost dokaza provedenih u postupku s njihovom interpretacijom u pobijanoj presudi dovela je do proturječnosti, što je po žalitelju dovelo do bitne povrede postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Suprotno tvrdnji žalitelja sve provedene dokaze tijekom postupka prvostupanjski su valjano je reproducirao, obrazložio i iz njih izveo pravilne zaključke o postojanju odlučnih činjenica, koje je bilo moguće utvrditi iz tih dokaza.

Nadalje, između provedenih dokaza i obrazloženja presude nema proturječja, kako je to istaknuto po žalitelju, pa slijedom opisanog nije ostvarena ova povreda postupka.

Daljnju povredu postupka, po stajalištu žalitelja prvostupanjski sud je počinio povrijedivši odredbu čl. 367. st. 3. ZKP na način što je, usprkos traženju da se oslobode obveze čuvanja vojne odnosno službene tajne, saslušao svjedoke I. B. i B. P., pa su isti zbog obveze čuvanja vojne tajne uskraćivali odgovore na pojedina pitanja ključna za utvrđivanje činjenica vezanih uz način rada, ovlasti i potrebe davanja suglasnosti optuženiku za obavljanje pojedinih poslova.

Neosnovan je i ovaj žalbeni navod žalitelja. Točno je da je sud prvog stupnja u postupku saslušao svjedoke I. B. i B. P., tada zaposlene u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, pa se doista radi o osobama obvezanim na čuvanje vojne tajne. Ti su svjedoci istodobno obnašali i dužnosti predsjednika Upravnog odbora Zračne luke P. (I. B.) i člana Upravnog odbora Zračne luke P. (B. P.), a u svojim su svjedočkim iskazima kazivali samo o vlastitim saznanjima vezanim uz obavljanje ovih dužnosti, pa njihovim saslušavanjem u svojstvu svjedoka nije povrijeđena odredba čl. 233. ZKP, a posljedično tome nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP.

Stoga, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje optuženik ukazuje, a ispitujući pobijenu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP, utvrđeno je da nisu počinjene niti druge postupovne povrede iz toč. 1. citirane zakonske odredbe, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Osnovano žalitelj tvrdi da je ostalo neutvrđeno je li optuženik iznos od 15.000 USD utrošio baš za svoje osobne potrebe.

Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio najprije v.d. direktora, a nakon toga i direktor Zračne luke P. Utvrđeno je, nadalje, da su se u Zračnoj luci P. odvijali tzv. "specijalni letovi". Ostala je međutim, nerazjašnjena uloga optuženika vezana uz te tzv. "specijalne letove" i to u pogledu njegovog ovlaštenja i odgovornosti za njihovo odvijanje, a posebno naplatu njihove realizacije i okolnosti da je nakon naplate po tzv. charge notama optuženik naplaćene iznose čuvao u kasi u svojem

I Kž 779/04-5

uredu, kao i je li to činio samoinicijativno ili po nečijem (i čijem) nalogu, a sve u svijetlu optuženikovog putovanja u L. za koje je nedvojbeno utvrđeno da ga je poduzeo. Uz to nije utvrđeno kako i s kim i je li uopće bio dogovoren način financiranja toga putovanja, iz čijih će se sredstava taj put financirati, u kojem iznosu, a sve u svijetlu tvrdnje optuženika da je taj put poduzeo po nalogu čelnih ljudi Ministarstva obrane Republike Hrvatske i da se radilo o tajnom zadatku, što su uostalom potvrdili i svjedoci B. i P.

Kako je sve naprijed navedeno ostalo dvojbeno, za sada, se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik iznos od 15.000 USD utrošio za svoje potrebe, jer njegova obrana ničime nije provjerena. Posebno u dijelu koji se odnosi na trošak putovanja (avionska karta i slični troškovi putovanja u L. u N.), kada iz obrane optuženika proizlazi da je iznos od 15.000 USD djelomično nestao nakon kontrole prtljage na aerodromu u L., dok je dio utrošen na davanje mita radi prelaska državne granice u N. bez vize, koja je za prelazak bila potrebna. Ostalo je neutvrđeno na čiji teret su pali troškovi ovog putovanja optuženika i zašto taj koji je djelomično podmirio troškove putovanja optuženika u L., iste nije podmirio u cijelosti zajedno sa spornih 15.000 USD. Tek kada se u potpunosti i na nedvojben način utvrdi po čijem je nalogu optuženik putovao u L., tko se obvezao platiti troškove tog puta, iz kojih sredstava se taj put financira, bit će moguće zaključivati o optuženikovoj eventualnoj odgovornosti za utrošak iznosa od 15.000 USD u vlastitu korist, a samim time i o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo za koje se tereti.

Zato je trebalo prihvatiti žalbu optuženika, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP.

Zbog ovakve odluke žalba optuženika na odluku o kaznenoj sankciji, za sada, je bespredmetna.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja provesti će sve već do sada provedene dokaze, u cilju raspravljanja svih spornih pitanja na koja mu je ukazano ovim rješenjem, provesti će se i druge potrebne dokaze, posebno one predlagane po optuženiku tijekom postupka i opetovano istaknute u podnesenoj žalbi, pa će prvostupanjski sud nakon toga ocijeniti svaki provedeni dokaz zasebno i sve u njihovoj ukupnosti, kako bi se na jasan i nedvojben način utvrdilo je li optuženik kao odgovorna osoba doista postupao s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist u iznosu od 15.000 USD iskoristivši u tu svrhu svoj položaj i ovlasti. Nakon toga će prvostupanjski sud donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu.

U Zagrebu, 18. srpnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.