III Kr-391/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 391/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te mr. Zmajević Branka i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Drakulić Milene, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. V.V., zbog kriv. djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 125. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 1994. godine br. Kž-448/94, u sjednici održanoj dana 14. studenoga 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.P.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. V.V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 1994. br. Kž-448/94.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom navedenom u izreci ove odluke preinačena je u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Koprivnici od 18. travnja 1994. Kv-24/94 (K-116/93), a kojom su u postupku tzv. nepravog ponavljanja preinačene na temelju čl. 389. st. 1. toč. 1. i čl. 389. st. 2. ZKP u odlukama o kazni tri prijašnje pravomoćne presude, te V.V. na temelju čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH za djela počinjena u stjecaju, a uzimajući kao utvrđene kazne iz tih triju ranijih pravomoćnih presuda, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina. U tu je kaznu na temelju čl. 45. OKZRH osuđeniku uračunato vrijeme pritvora i vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazni i to od 21. srpnja 1993. godine na dalje.

Protiv te presude suda drugoga stupnja podnio je osuđenik V.V. putem branitelja, odvjetnika S.B. iz L., zahtjev za izvanaredno preispitivanje zbog -kako se navodi - "povrede krivičnog zakona na štetu osuđenika iz čl. 414. u vezi čl. 355. i 354. ZKP" uz prijedlog da ovaj Vrhovni sud preinači presudu suda drugog stupnja i osuđeniku izrekne blažu kaznenu sankciju.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske podnio je odgovor na taj zahtjev i predložio da se on odbije, ocijenivši da nije osnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Iako navodi da zahtjev podnosi zbog povrede zakona iz čl. 414. ZKP u vezi s čl. 355. i 354. ZKP, podnositelj zahtjeva ne označava pobliže eventualnu povredu krivičnog zakona iz čl. 355. ZKP, a niti krivičnog postupka iz čl. 354. ZKP, već se obrazloženje zahtjeva svodi na tvrdnju da je sud pri izricanju jedinstvene kazne nedovoljno cijenio značaj činjenica relevantnih za visinu sankcije, pa tako činjenicu da je osuđenik počinio djela kao mlađa punoljetna osoba, koja je živjela u nesređenim obiteljskim prilikama, da su sva djela počinjena u kratkom periodu od 15. prosinca 1992. do 18. srpnja 1993. godine, iz kojih navoda jasno proizlazi da se zahtjev podnosi zbog visine kazne. Uz to, podnositelj smatra da je na visinu kazne izrečenu presudom protiv koje podnosi zahtjev utjecala činjenica što su protiv osuđenika vođena tri odvojena krivična postupka u kojima je on osuđen na tri krivične sankcije, iako se mogao za sva ta djela počinjena u stjecaju provesti protiv osuđenika jedan krivični postupak. Iz ovoga proizlazi da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije podnesen niti zbog jednog razloga propisanog u čl. 414. ZKP, već stvarno samo zbog odluke o kazni, a zbog tog se razloga prema čl. 414. ZKP ne može s uspjehom podnositi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, u koliko se ne radi o prekoračenju ovlaštenja pri izricanju kazne (toč. 5. čl. 355. ZKP), očemu se ovdje ne radi, pa to ne tvrdi ni osuđenik.

Slijedom izloženog valjalo je zahtjev osuđenika kao neosnovan odbiti.

U Zagrebu, 14. studenoga 1995. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Drakulić Milena, v.r.

Gudelj Milan, v.r.