Revr-1681/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1681/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. d.o.o. Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-1063/09-2 od 24. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-21021/04 od 7. svibnja 2008., u sjednici održanoj 17. veljače 2010.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi na utvrđenje da su odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 20. studenoga 1997. i odluka od 11. prosinca 1997. nedopuštene (toč. I izreke), te da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime neto plaće isplati iznos 60.845,79 kn s pripadajućim označenim zateznim kamatama (toč. II izreke), kao i da se naloži tuženiku da na ime neto plaće isplati iznos 148.730,76 kn s pripadajućim označenim zateznim kamatama (toč. III izreke). Ujedno da se utvrdi da tužiteljici prestaje radni odnos 31. siječnja 2008. (toč. IV izreke), te da se naloži tuženiku da na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos 21.583,76 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. V izreke) i da se naloži tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak (toč. VI izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice, a time priznanje i drugih prava na osnovu rada.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tuženik tužiteljici dao redoviti otkaz ugovora o radu odlukom 20. studenoga 1997. zbog kršenja prava iz radnog odnosa odnosno skrivljenog ponašanja, jer

- da je tužiteljica više puta u toku radnog dana neopravdano napuštala radno mjesto i prekidala radni procesa radi, te

- da je prije isteka radnog vremena završavala posao, da je neopravdano kasnila na posao, čime je nesavjesno i nemarno obavljala radne zadatke i obveze, što je moglo negativno utjecati na ponašanje drugih radnika,

- da zbog takvog odnosa prema radu nije ostvarila normu za 1995., 1996. a niti normu propisanu aktima tuženika, za 1997. (imala je normu jednog mjeseca),

- da je radna nedisciplina tužiteljice u uzročno-posljedničnoj vezi s neostvarenjem norme u navedenom razdoblju, tako

- da je tužiteljica zbog nepažnje krivo sašila 900 pari čarapa 23. listopada 1997. (zapisnik službene kontrole),

- da je tuženik prije otkaza ugovora o radu usmeno upozoravao tužiteljicu na uredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa, te joj i pisano 9. travnja 1996. i 18. veljače 1997. (list 11 i 12 spisa) ukazao na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju da nastavi kršiti radne obveze, odnosno ako ne promjeni svoj odnos prema radu,

- da je tuženik tužiteljicu pozvao na iznošenje obrane, odnosno iznošenje razloga neurednog izvršenja radnih obveza (dopis 4. studenoga 1997.),

- da se tuženik prije otkaza ugovora o radu savjetovao s radničkim vijećem. Na temelju tih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je takvim postupanjima tužiteljica prekršila obveze iz radnog odnosa, jer je poslove svog radnog mjesta obavljala nesavjesno, nemarno i neodgovorno, nepoštivanjem radne discipline i radnog vremena tuženika (i to uzimanjem neopravdanih pauza za vrijeme radnog dana, kašnjenjem na posao, odlaskom s posla prije završenog radnog vremena, neostvarivanjem kvantitativne i kvalitativne norme propisane aktima tuženika), pa je tuženik imao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tužiteljice.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. al. 3. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz pripisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema odredbi čl. 112. st. 1. ZR poslodavac koji otkazuje ugovor o radu mora dokazati postojanje opravdanoga razloga za otkaz.

Slijedom navedenog, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužiteljice, pa je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 20. studenoga 1997. zakonita.

Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik prije donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici postupio sukladno odredbi čl. 110. st. 1. i 2. ZR, budući je tužiteljicu upozorio na mogućnost otkaza u slučaju daljnjeg kršenja radnih obveza, te omogućio tužiteljici iznošenje obrane. Nadalje, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 145. ZR jer se o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici savjetovao s radničkim vijećem.

Odbijanjem tužbenog zahtjeva, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 106. st. 1. toč. 3., čl. 110. st. 1. i 2., čl. 112., čl. 116. st. 1., čl. 145. i čl. 83. ZR, te čl. 90. st. 1. i 2., čl. 2. i čl. 88. Pravilnika tuženika).

Zbog toga, neosnovan je revizijski razlog tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP).

Na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. veljače 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.