Rev-240/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-240/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz P., zastupane po B. Š., odvjetniku u P., protiv tuženika P. d.d. P., zastupanog po Z. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 10. rujna 1998. godine br. Gž-579/98, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 6. ožujka 1998. godine br. P-316/95, u sjednici održanoj dana 6. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika djelomično se prihvaća, te se djelomično preinačuju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 10. rujna 1998. godine br. Gž-579/98 i presuda Općinskog suda u Metkoviću od 6. ožujka 1998. godine br. P-316/95 u dosuđujućem dijelu tako da se odbija dio tužbenog zahtjeva i za daljnji iznos naknade nematerijalne štete od 46.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

U odnosu na odluku o glavnom zahtjevu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana u cijelosti.

Glede odluke o troškovima postupka revizija tužiteljice djelomično se prihvaća, te se odlučuje o troškovima cijelog postupka tako da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 8.520,00 kn u roku 8 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici, a na ime nematerijalne štete iznos od 81.000,00 (osamdesetjednatisuća) kuna i to za pretrpljene i buduće fizičke bolove 12.000,00 kuna, za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti 60.000,00 kuna te za pretrpljeni i budući strah 9.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate te mu nadoknaditi parbene troškove u iznosu od 7.797,00 (sedamtisućasedamstodevedesetsedam) kuna, sve u roku od 8 dana. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kao neosnovan."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Tužiteljičina se žalba djelomično uvažuje, dok se tuženikova žalba odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Metkoviću, br. P-316/95 od 6. ožujka 1998. preinačuje tako da glasi:

I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana platiti tužiteljici na ime naknade za tjelesne boli 12.000 kn, za strah 9.000 kn, te za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 90.000 kn, dakle ukupno 111.000 kn (stojedanaesttisućakuna), sa zateznim kamatama od 6. ožujka 1998. do isplate.

II. Višak tužbenog zahtjeva se odbija.

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici parnične troškove u svoti od 8.000 kn." Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su izjavile obje stranke.

Tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, ili da pobijana presuda bude preinačena na način da tužbeni zahtjev bude odbijen u cijelosti kao neosnovan, odnosno da bude dosuđena manja pravična novčana naknada.

Tužiteljica pobija presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, te u odluci o parničnim troškovima, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda preinačena tako da tužbeni zahtjev bude usvojen u cijelosti.

Odgovor na revizije nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o revizijama se nije izjasnio.

Revizija tuženika djelomično je osnovana, a revizija tužiteljice djelomično je osnovana samo glede odluke o troškovima postupka.

U odnosu na reviziju tuženika:

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.) na koju, sukladno odredbi čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ne postoje niti bitne povrede iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 7. ZPP na koje se u reviziji opisno ukazuje.

U reviziji se tvrdi da je sud počinio bitne povrede postupka provodeći dokazni postupak manjkavo i nepotpuno.

Postupak dokazivanja proveden je na okolnost oboljenja tužiteljice od profesionalne bolesti asbestoze i ta činjenica je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka koji su podnijeli pisane nalaze i mišljenja, te nalaze i mišljenja iznijeli na raspravi u prisutnosti parničnih stranaka koje nisu imale pitanja niti primjedbi na te nalaze.

Stoga se sada u reviziji potpuno neosnovano osporava pravilnost vještačkih nalaza.

Budući je vještačenje provedeno uz pravilnu primjenu odredaba ZPP, te u nalazima vještaka nema proturječnosti niti drugih nedostataka koji bi doveli u sumnju pravilnost mišljenja vještaka, u postupku dokazivanja odlučnih činjenica utvrđenih vještačenjem nije ostvarena neka povreda odredaba parničnog postupka. Revizijskim navodima kojima se osporava pravilnost utvrđenja tih činjenica u biti ističe prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako se iz tog razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP), radi se o revizijskim navodima koji nisu od odlučnog značaja, pa ih ovaj sud ne može niti ocjenjivati.

Nadalje u reviziji se potpuno neosnovano navodi da su u postupku grubo povrijeđena prava tuženika kao stranke, jer da mu nije omogućeno "valjano sudjelovanje, izjašnjavanje i očitovanje na dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, a mimo njega", a to stoga što je sud odbio zahtjev tuženika da mu se dostavi medicinska dokumentacija koju je tužiteljica priložila spisu uz obrazloženje da je tuženik mogao izvršiti uvid u spis.

Sukladno odredbama iz čl. 108. ZPP isprave koje se prilažu podnesku sud je dužan omogućiti protivnoj stranci da ih razgleda, a prema odredbama iz čl. 150. st. 1. ZPP stranke imaju pravo da razmatraju i prepisuju spise parnice u kojoj sudjeluju.

Prema tome, tuženik je imao pravo razgledati i prepisivati medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu, što mu je i omogućeno, a ne tražiti da mu sud ili protivna stranka te isprave dostavi.

Proizlazi dakle da ne postoji nezakonito postupanje kojim bi tuženiku bilo onemogućeno raspravljati pred sudom i da stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP na koju se naprijed rečenim revizijskim navodima tek neizravno ukazuje.

Kod činjenice da je tužiteljica kao zaposlenik tuženika obolila od profesionalne bolesti asbestoze, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su temeljem odredbe iz čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 19/83 i dr.) utvrdili postojanje tuženikove odštetne odgovornosti.

Međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično je ostvaren u dijelu nižestupanjskih presuda kojim je odlučeno o visini nematerijalne štete.

Na temelju činjenica da se bolest od koje je tužiteljica radeći kod tuženika obolila očituje u trajnoj bolnosti mišića za disanje u predjelu prsnog koša, čak i u stanju mirovanja, a pojačava se uslijed manjih napora i promjene vremena, te otežanom disanju i pojavi kašlja kod fizičkih napora, da se radi o bolesti koja može napredovati i prouzrokovati rak pluća i pleure tako da svako saznanje za bolest izaziva kod bolesnika zabrinutost i strah od daljnjeg razvoja i konačnog ishoda bolesti, te da su životne aktivnosti tužiteljice smanjene za 30% prvostupanjski sud je utvrdio visinu nematerijalne štete u iznosu o 12.000,00 kn za fizičke bolove, iznosu od 10.000,00 kn za pretrpljeni strah i iznosu od 60.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o odštetnom zahtjevu s osnove duševnih bolova te je po tom osnovu tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 90.000,00 kn.

Cijeneće sve utvrđene okolnosti slučaja ovaj sud ocjenjuje da primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.) predstavljaju iznos od 6.000,00 kn za fizičke bolove, iznos od 50.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i dosuđeni iznos od 9.000,00 kn za pretrpljeni strah.

Prema tome tužbeni zahtjev osnovan je u ukupnoj visini od 65.000,00 kn, pa kako je zahtjev pravomoćno usvojen u iznosu od 111.000,00 kn, uz djelomično prihvaćanje revizije tuženika nižestupanjske presude je valjalo djelomično preinačiti u dosuđujućem dijelu i odbiti dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 46.000,00 kn.

U odnosu na reviziju tužiteljice:

U reviziji tužiteljice prigovara se visini dosuđene naknade nematerijalne štete, te se ističe da se radi o prenisko dosuđenim iznosima, a osim toga ističe se da tužiteljici nije dosuđena naknada parničnih troškova razmjerno uspjehu u parnici jer da su sudovi pogrešno uzeli da konačni tužbeni zahtjev glasi na iznos od 220.000,00 kn, a da je ona podneskom od 20. siječnja 1998. godine postavila zahtjev na iznos od 149.000,00 kn.

Obzirom na suprotno utvrđenje ovoga suda glede visine nematerijalne štete iznoseno u odnosu na reviziju tuženika, materijalno pravni prigovor tužiteljice koji se tiče visine štete je neosnovan. Posebno je neosnovan i nerazumljiv prigovor glede visine dosuđene naknade za pretrpljeni strah, jer je za taj oblik nematerijalne štete naknada dosuđena uz prekoračenje tužbenog zahtjeva budući je dosuđen iznos od 9.000,00 kn, a konačno postavljnim zahtjevom tražena je naknada u iznosu od 8.000,00 kn. Budući u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji se ističe u reviziji tužiteljice, a ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija tužiteljice u odnosu na odluku o glavnom zahtjevu odbijena je kao neosnovana.

Tužiteljica osnovano u reviziji ističe da su sudovi odlučujući o troškovima postupka pogrešno ocijenili njezin uspjeh u parnici, jer su uzeli da visina tužbenog zahtjeva iznosi 220.000,00 kn iako je tužiteljica svojim podneskom od 20. siječnja 1998. godine (list 19 spisa) tužbeni zahtjev snizila na iznos od 149.000,00 kn.

Stoga je doneseći odluku o troškovima cijelog postupka na temelju odredbe iz čl. 166. st. 4. ZPP tužiteljici dosuđen razmjerni dio troškova prema uspjehu u parnici u iznosu od 8.520,00 kn.

U Zagrebu, 6. rujna 2000.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.