III Kr-41/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 41/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. S. D., zbog krivičnog djela iz čl. 164. st. 1. KZH, odlučujući o zahtjevu osudjenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što ju čine presuda Općinskog suda u Korčuli od 6. travnja 1989. K 50/88-19 i presuda Okružnog suda u Dubrovniku od 6. travnja 1990. Kž 194/89, u sjednici održanoj 19. veljače 1992, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev os. S. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Korčuli od 6. travnja 1989. godine K 50/88 i presuda Okružnog suda u Dubrovniku od 6. travnja 1990. Kž 194/89, osudjen je S. D. zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog prometa uslijed omamljenosti iz čl. 164. st. 1. KZH na kaznu zatvora u trajanju od jedan mjesec, u koju mu je na temelju čl. 50. st. 2. KZJ uračunata novčana kazna što ju je osudjenik platio po rješenju Suca za prekršaje SO K. od 11. svibnja 1987 B-873/86 tako da se za svakih započetih 5.000 dinara novčane kazne odredjuje jedan dan zatvora.

Protiv te presude os. S. D. po svom branitelju podnio je pravodobno zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se preinače citirane presude i osudjenika oslobodi optužbe ili da mu se izrekne novčana kazna.

Osudjenik svoj zahtjev temelji na tvrdnji, da je u žalbenom postupku povrijedjena odredba krivičnog postupka (čl. 364. st. 2. ZKP-a u vezi s čl. 371. st. 1. ZKP-a), koja je bila od utjecaja na donošenje pravilne presude (čl. 427. toč. 3. ZKP-a), time što je drugostepeni sud, Okružni sud u Dubrovniku, odlučivao o žalbi podnesenoj u korist osudjenika u

III Kr 41/1992-3

njegovoj odsutnosti i u odsutnosti njegovog branitelja, iako je on u žalbi tražio, da o sjednici vijeća, prema čl. 371. st.

1. ZKP-a, budu obaviješteni on i njegov branitelj.

Osim navedenog, ponavljajući navode što ih je isticao na glavnoj raspravi, osudjenik u svom zahtjevu iznosi djelomično svoju verziju činjeničnog stanja, prema kojem bi trebala biti i drugačija pravna ocjena njegovog ponašanja, uključivši u to i drugačiju ocjenu onih okolnosti, na kojima se temelji odluka suda o kazni.

Zahtjev nije osnovan.

Prije svega treba istaći, da se u ovom slučaju vodio postupak zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog prometa uslijed omamljenosti iz čl. 164. st. 1. KZH, za koje je propisan skraćeni postupak (čl. 430. ZKP-a u vezi s čl. 164. st. 1. KZH) u kojem se stranke, protivno navodima u zahtjevu, ne moraju obavijestiti o sjednici vijeća, odnosno u skraćenom postupku, prema čl. 446. ZKP-a, stranke se obavještavaju o sjednici vijeća (čl. 371. ZKP-a) samo ako predsjednik vijeća (prije sjednice) ili vijeće (u sjednici) nadje, što ovdje očito nije bio slučaj, da bi prisutnost obje ili samo jedne stranke bilo korisno za razjašnjenje stvari.

Sve ostalo, što osudjenik navodi u svom zahtjevu, odnosi se na pitanje pravilnosti činjeničnog stanja utvrdjenog od prvostepenog suda i prihvaćenog od strane drugostepenog suda, te ne može poslužiti, budući je izvan okvira čl. 423. st. 1. i čl. 425. st. 1. ZKP-a, za ponovno preispitivanje pravomoćne presude, jer bi se u protivnom zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pretvorio u redovni pravni lijek protiv drugostepene presude, izvan uvjeta propisanih u čl. 391. ZKP-a.

Iz istog razloga, posve je neosnovan i zahtjev osudjenika da ovaj Vrhovni sud, ovim povodom, preispituje pravomoćnu odluku o kazni, jer zato nema nikakvog uporišta u zakonu.

S obzirom na izloženo, trebalo je zahtjev osudjenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, na temelju čl. 421. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91), kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:ZKP) u vezi s čl. 429. ZKP-a odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 19.veljače 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš, v. r.

Dr. Petar Novoselec, v. r.