Croatian Supreme Court dismisses appeal on joint property division due to lack of procedural error and correct application of family law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the lower courts' decision to divide jointly acquired marital property equally. The appellant argued for a procedural violation and incorrect application of family law regarding contribution assessment, but the court found no significant procedural breach under the Civil Procedure Act. The court upheld the lower courts' factual findings that both parties contributed equally to the assets, justifying the 50/50 ownership split.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 1. t. 13. ZPP; čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP; čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 279., 280., 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima: An appeal is inadmissible if the appellate court finds no significant procedural violation or if the lower courts correctly applied substantive law based on established facts.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1271/1990-2
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonić, Borisa Guttmann, Stanka Jesenković i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz R., koju zastupa pun. Z. I., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika I. B. iz J., kojeg zastupa pun. I. A., odvjetnik iz S. B., radi utvrdjivanja i diobe zajednički stečene imovine, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 31. siječnja 1990. br. Gž-106/90 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slav. Požegi od 5. svibnja 1989. br. P 368/89, u sjednici održanoj dana 18. listopada 1990,
p r e s u d i o je:
Revizija se odbija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrdjena prvostepena presuda u pobijanom dijelu, kojim je utvrdjeno da tužiteljici pripada pravo suvlasništva u 1/2 dijela predmetnih nekretnina, pobliže opisanim u stavu prvom izreke, a koje nekretnine predstavljaju imovinu stečenu zajedničkim sredstvima za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, te da tužiteljici pripada i pravo suvlasništva u 1/2 dijela na traktoru "IMT 533" Ferguson, pa da je zbog toga tuženik dužan dozvoliti diobu te imovine u navedenim suvlasničkim omjerima, i kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 192,50 konvertibilnih (1,925.000 prijašnjih dinara).
Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud ukine obje nižestepene presude.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz razloga jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 13. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), na koju povredu ukazuje tuženik, i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Tuženik nije u pravu kada navodi da sudovi nisu utvrdili činjenice koje su odlučne za ocjenu doprinosa stranaka u stjecanju predmetne imovine i da razlozi navedeni u obrazloženju presuda o tim činjenicama nisu jasni, pa da zbog toga presude nije u mogućnosti ispitati. Ovo iz razloga jer su u postupku pred prvostepenim sudom raspravljene činjenice odlučne za rješenje ovoga spora, jer su u obrazloženju nižestepenih presuda navedeni valjani važni razlozi na kojima su presude utemeljene i jer presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tuženik neosnovano osporava pravilnost zaključka nižestepenih sudova da su doprinosi stranaka u stjecanju predmetne imovine toliki da im pripada pravo suvlasništva u po 1/2 dijela te imovine. Naime, tuženik neosnovano ponavlja tvrdnje da je doprinos tužiteljice znatno manji od onog kojeg su sudovi utvrdili. To iz razloga jer iz utvrdjenja sudova proizlazi da su doprinosi stranaka u stjecanju predmetne imovine jednaki, tako da im na toj imovini pripada pravo suvlasništva u po 1/2 dijela, a kako su to i nižestepeni sudovi pravilno zaključili.
Ostali navodi tuženika se ne reproduciraju i na njih se ne odgovara iz razloga jer upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrdjeno činjenično stanje zbog kojeg se razloga, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP, ne može izjaviti revizija.
Prema iznijetom proizlazi, da su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 279, 280. i 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 11/78 i 27/78) kada su udovoljili tužbenom zahtjevu u navedenom dijelu iz razloga koje su naveli u obrazloženju presuda.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 18. listopada 1990.
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan Maoduš, v.r.