I Kž-165/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, mr. sc. Branka Zmajevića, Dražena Tripala i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 24. studenog 2004. godine br. K- 7/02, u sjednici održanoj dana 26. travnja 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-165/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, pažljivo ih analizirati svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će obrazložiti u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 165/04-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, mr. sc. Branka Zmajevića, Dražena Tripala i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 24. studenog 2004. godine br. K- 7/02, u sjednici održanoj dana 26. travnja 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Županijski sud u Zlataru, presudom od 24. studenog 2003. godine, na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP oslobodio je od optužbe opt. D. B., da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ.
Troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Optuženik je po branitelju N. P. odvjetniku iz Z. podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 27. ožujka 2004. godine br. KŽ-DO-536/04, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.
Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
I Kž 165/04-3
U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje prihvaćajući obranu optuženika, gotovo u cijelosti, iako ista nije potvrđena provedenim dokazima, kako personalnim, tako ni materijalnim.
Naime, optuženik u obrani navodi da je napadnut u svojoj kući po oštećeniku, koji da je strgao riglec od vrata, upao u kuću i napao ga s tri noža, koje mu je on izbio iz ruke, dva noža sklonio pod stolnjak, a jedan uzeo za obranu i braneći se od napada ubo oštećenika, odnosno oštećenik se sam ubo na nož napadajući ga.
Kako to opravdano ističe državni odvjetnik u žalbi, provedenim očevidom nisu potvrđene tvrdnje optuženika. Oštećenja na vratima nisu utvrđena, u kući je nađena crna ručka od slomljenog noža čija je oštrica nađena van kuće, na 3,20 m od ulaznih vrata, a jedan nož za koji optuženik tvrdi da je oštećenikov, a što ovaj odriče, nađen je u kući, dok treći nož o kojem govori optuženik, nije pronađen.
Obrana optuženika nije potvrđena ni sudsko-medicinskim vještačenjem glede mehanizma zadavanja povreda oštećeniku, budući liječnički vještak ne dozvoljava da bi oštećenik zadobio tešku i po život opasnu ozljedu nabadanjem na nož, a prvostupanjski sud sasvim zanemaruje činjenicu da je oštećenik pored te ozljede, zadobio još četiri ubodne rane.
Očevidom u kući oštećenika nisu nađeni tragovi krvi, već su i oni nađeni van kuće, istina u blizini praga ulaza u kuću, ali to ne isključuje navode svjedoka B. P. koji je došao na mjesto događaja na zapomaganje oca i koji je iskazao da je njegov otac, oštećenik, nakon što je izboden, trčao za optuženikom koji je bježao u kuću. Iskaz ovog svjedoka je potvrđen i nalazom oštrice slomljenog noža van kuće, na 3,20 m od ulaznih vrata i za koji svjedok navodi da je on primio optuženika za ruku i nabio nož u zemlju, uslijed čega je nož pukao, a sve u želji da spriječi daljnji sukob. Otkuda taj dio noža van kuće prvostupanjski sud ne obrazlaže niti se time bavi.
Optuženik u obrani tvrdi i da su ga oštećenik i njegova dva sina pretukla, da ga je oštećenik bacio na vrući štednjak međutim, iz medicinske dokumentacije za optuženika proizlazi da je zadobio samo jednu razderotinu na desnoj strani čela koja je mogla nastati udarcem nekim tupo-tvrdim sredstvom ili udarcem tog dijela glave o neku tvrdu prepreku, kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem. Taj dio obrane optuženika i dokaze koji je opovrgavaju i naprotiv potvrđuju iskaz svjedoka B. P., koji dozvoljava da je povrijedio optuženika kada je nastao spriječiti daljnji sukob, prvostupanjski sud zanemaruje u cijelosti.
Iako svi materijalni dokazi za sada ukazuju da se sukob odigrao van kuće, o čemu govore oštećenik, te svjedoci B. P. i J. P., kojima prvostupanjski sud ne vjeruje, pobijana presuda se poziva na navode djelatnika policije, D. E., koji je dozvolio mogućnost da su razbacane stvari u kući optuženika mogle biti rezultat sukoba. Međutim, prvostupanjski sud zanemaruje ostali dio iskaza tog svjedoka koji je u cijelosti osporio obranu optuženika glede oštećenja na vratima, pronađenih noževa, te posebno zanemaruje navod da su na licu mjesta bili vidljivi tragovi sukoba, bila je zgažena trava. To lice mjesta svjedok je i pokazao prilikom čevida 2. prosinca 2002. godine.
provedenog o
U kontekstu takvog sagledavanja iskaza svjedoka E., te materijalnih dokaza, provedenog vještačenja ozljeda oštećenika, te povrede optuženika, iskazi samog oštećenika te svjedoka B. P. i J. P., koji govore o sukobu na putu, u blizini kuće optuženika, dobivaju drugi
I Kž 165/04-3
smisao i ukazuju se uvjerljivijima od obrane optuženika koju prvostupanjski sud skoro bez rezervno prihvaća. Prvostupanjski sud prihvaća iskaz svjedoka Ž. I., nastojeći njime dovesti u sumnju iskaz svjedoka P., ali pri tome zanemaruje da je svjedokinja iskazala da je izvana čula neku galamu, ali nije obraćala pozornost, jer to ne voli i boji se. Prvostupanjski sud propušta utvrditi čega se zapravo bojala, da li ipak sukoba koji se vani odvijao. Prvostupanjski sud nekritički prihvaća i iskaz svjedoka A. B., susjeda optuženika, koji je iskazao da optuženik nije agresivna osoba i da je po pitanju alkohola prosječan, da zna popiti ali kao i svi drugi, iako je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da je tempore criminis bio u teško pijanom stanju, a psihijatrijskim vještačenjem da se radi o osobi kod koje je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu – alkoholizam i razvijeni psihoorganski sindrom. Vještak je predložio i mjeru liječenja alkoholizma.
Dakle, osnovano državni odvjetnik dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu i nekritično prihvaćanje obrane optuženika koja za sada nije potvrđena provedenim dokazima, a slijedom toga ni zaključak da je postupao u nužnoj obrani.
Na kraju, čak da se i prihvati zaključak da je optuženik napadnut u kući, potrebno je ukazati i na paušalni zaključak prvostupanjskog suda da optuženik nije prekoračio nužnu obranu iako kada bi se u cijelosti prihvatila obrana optuženika, kako to čini prvostupanjski sud, njenom analizom taj zaključak je u najmanju ruku dvojben. Naime, optuženik navodi da je oštećeniku izbio iz ruke tri noža, dva spremio pod stolnjak, a jedan uzeo za obranu. Istina, optuženik navodi da se oštećenik napadajući ga sam ubo na nož, što je isključeno provedenim medicinskim vještačenjem, ali prvostupanjski sud propušta analizirati da je oštećenik tada goloruk (da se i prihvati da je došao s noževima) i da mu optuženik zadaje pet ubodnih rana, a da su pri tome izostale povrede optuženika osim jedne, ranije opisane, a koja isključuje tvrdnju da je bio premlaćen. Prvostupanjski sud gubi iz vida i dio obrane optuženika u kojoj navodi da je imao vremena podići noževe, dva spremiti pod stolnjak i treći uzeti za obranu kako on to navodi. Iz svih navedenih razloga osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, pažljivo ih analizirati svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će obrazložiti u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP.
Iz navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 26. travnja 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v. r.
Josip Budinski, v. r.