Revt-73/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-73/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak Radej, kao predsjednice vijeća, te Marijana Ramušćaka, Petra Milasa, mr. Jasne Brežanski i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J., R., zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda V. J.&Š. iz R., protiv tuženika V. L. d. d. R., zastupanog po P. D., odvjetniku u O., radi naknade štete, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika M. d.o.o. Z., zastupanog po D. K., odvjetniku u Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 12. studenoga 2002. broj VI Pž-4234/00-2, kojom je potvrđena međupresuda Trgovačkog suda u Rijeci od 05. srpnja 2000. broj IV P-461/98, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2003. godine

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, te se ukidaju nižestupanjske presude – presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 12. studenoga 2002. broj VI Pž-4234/00-2 i međupresuda Trgovačkog suda u Rijeci od 05. srpnja 2000. broj IV P-461/98 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je potvrđena međupresuda suda prvog stupnja, kojom je suđeno:

"I Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

II Do pravomoćnosti ove presude zastat će se sa raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III Odluka o troškovima postupka ostavlja se za kasniju presudu."

Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i da predmet bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmetni spor o naknadi štete proizlazi iz ugovora o popravku broda, sklopljenog dana 04. veljače 1997. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao brodopopravljača. Tim ugovorom tuženik se obvezao izvršiti popravak tužiteljevog broda m/t D. prema "osnovnoj specifikaciji remontnih radova navedenih u ponudi izvođača broj 712 0 003 od dana 24. siječnja 1997. i pripadajućoj tehničkoj dokumentaciji", a popravak je uključivao izgradnju i ugradnju krmene rampe, pri čemu je tuženik bio dužan izvršiti ugradnju opreme firme M. te posao izvršiti pod nadzorom te firme.

Tužitelj zahtijeva naknadu štete koju je pretrpio kao posljedicu havarije koja se dogodila nakon izvršenog popravka broda, kada je došlo do pada krmene brodske rampe zbog otkidanja vrha stapajice u oba ugrađena hidraulična cilindra uzrokovanog neodgovarajućim konstrukcijskim rješenjem unutarnjih elemenata cilindara.

Odlučujući međupresudom o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, sudovi su utvrdili postojanje tuženikove odštetne odgovornosti primjenom odredbe čl. 454. Pomorskog zakonika – PZ ("Narodne novine" broj 17/94, 74/94, 43/96), kojom je određeno da pri izradi i nabavi dijelova ili pripadaka broda što ih je brodograditelj naručio ili nabavio od osoba koje je odredio naručitelj, brodograditelj odgovara za nedostatke obavljenih radova ili nabavljenih dijelova ili pripadaka, ako ne dokaže da te nedostatke nije mogao uočiti upotrebom dužne pažnje, zaključivši da je tuženik pri ugradnji hidrauličnih cilindara koje je nabavio od osobe koju je odredio tužitelj (tvrtka M.), a zbog čijih nedostataka je nastupio štetni događaja, te nedostatke mogao uočiti upotrebom dužne pažnje.

Revizijskim navodima osporava se pravilnost navedenog zaključivanja sudova o mogućnosti uočavanja nedostatka unutarnjeg konstrukcijskog rješenja hidrauličnih cilindara, te se u svezi s tim ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) i tvrdi da je takvo zaključivanje u suprotnosti s iskazom svjedoka dr. G. M., koji je kao stručna osoba u svom iskazu naveo da navedeni nedostatak tuženik nije mogao uočiti.

Predmetni ugovor o remontu broda predstavlja ugovor o popravku i preinaci broda, definiran odredbom čl. 448. st. 2. PZ-a, a ne ugovor o gradnji broda definiran odredbom st. 1. toga članka, pa stoga u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 454. PZ-a koju su sudovi primijenili, jer se ta odredba tiče ugovora o gradnji broda, a prema odredbi čl. 449. st. 1. PZ-a na ugovor o popravku i preinaci broda na odgovarajući način se primjenjuju samo odredbe tog članka i članka 458. tog Zakona.

Budući da ugovor o popravku i preinaci broda predstavlja posebnu vrstu ugovora o djelu, na pitanja koja u odnosu na taj ugovor nisu uređena Pomorskim zakonikom kao posebnim zakonom, primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.).

S obzirom na tužbenu tvrdnju da tuženikova ugovorna odštetna odgovornost postoji iz razloga što tuženik nije upozorio tužitelja na nedostatke u projektu, moglo bi se zaključiti da tužitelj temelji odgovornost tuženika za štetu na odredbi čl. 606. st. 3. ZOO-a, kojom je određeno da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu, te na druge okolnosti za koje je znao ili morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu.

Budući da sudovi tu odredbu nisu primijenili, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno, a s obzirom da je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer nisu raspravljene sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za primjenu navedene odredbe, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP uz prihvaćanje revizije obje nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 24. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v. r.