Rev-98/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 98/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice D. V. i II-tužitelja T. N., oboje iz V., zastupanih po punomoćniku V. Š., odvjetnici iz V., protiv tuženika Z. V. iz V., zastupanog po punomoćniku I. L., odvjetniku iz V., radi uzdržavanja i isplate, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 24. rujna 2003. godine, broj Gž 1440/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 31. ožujka 2003. godine, broj P 1123/01, u sjednici održanoj dana 26. kolovoza 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija I-tužiteljice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Revizija II-tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, odbija se tužbeni zahtjev kojim I i II-tužitelji traže da im tuženik isplati iznos od 19.200,00 kn, sa zateznim zakonskim kamatama. Ujedno se nalaže tužiteljima da naknade tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.600,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja, odbija se žalba I i II-tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude, tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlažu da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija I-tužiteljice nije osnovana, a revizija II-tužitelja nije dopuštena.

Ispitujući pobijanu presudu povodom revizije I-tužiteljice, u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), ovaj sud nalazi da nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju se I-tužiteljica poziva u reviziji, gdje samo općenito navodi da su niži sudovi iz utvrđenog činjeničnog stanja izveli pogrešne zaključke.

Tužbom od 04. srpnja 2001. godine, I-tužiteljica potražuje od tuženika – svog oca, plaćanje s osnove uzdržavanja od završenog školovanja, jer se ne može zaposliti, pa do godinu dana nakon školovanja (čl. 214. st. 2. Obiteljskog zakona, "NN" broj 162/98).

Uz I-tužiteljicu pristupa II-tužitelj, na ročištu od 31. ožujka 2003. godine, kao novi tužitelj i s osnova verzijskog zahtjeva potražuje iznos od 19.200,00 kn, navodeći da je on uzdržavao I-tužiteljicu umjesto tuženika, u vremenu od 01. srpnja 1998. do 01. lipnja 2000. godine.

U dokaznom postupku je utvrđeno, da je I-tužiteljica završila školovanje 24. lipnja 1999. godine, a da se zaposlila 15. veljače 2000. godine, dok je tužbu za uzdržavanje podnijela tek 04. srpnja 2001. godine.

Pravo na uzdržavanje može se ostvarivati na plaćanje novčanih obroka pro futuro, a ne za vrijeme koje je prošlo, pa su niži sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo, kad su I-tužiteljicu odbili s tužbenim zahtjevom, jer I-tužiteljica zahtijeva tužbom uzdržavanje za proteklo vrijeme, a ne za ubuduće.

Revizija II-tužitelja nije dopuštena, jer njegov tužbeni zahtjev ne spada u sporove o uzdržavanju, iz čl. 382. st. 4. toč. 1. ZPP-a, budući da o rezultatu spora ne ovisi pravo na uzdržavanje, već se radi o imovinsko pravnom sporu (verzijski zahtjev iz čl. 218. Zakona o obveznim odnosima, "NN" broj 53/91, 73/91 i 3/94), u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a, propisano je da revizija nije dopuštena u imovinsko pravnim sporovima, u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude, ne prelazi 100.000,00 kn.

Kako u ovoj pravnoj stvari, vrijednost predmeta spora pobijane pravomoćne presude iznosi 19.200,00 kn i ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn, revizija II-tuženika nije dopuštena, pa je istu valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a.

U Zagrebu, 26. kolovoz 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.